- Iako nestabilno vrijeme s naglim kišovitim i sunčanim razdobljima mnogim poljoprivrednicima ne odgovara, kupine su odlično rodile i iznimne su kvalitete - govori Varaždinec Darko Matučec, umirovljeni časnik Hrvatske vojske koji je iz hobija krenuo u posao s kupinama. Na zemljištu, koje je njegova supruga Anica naslijedila od svojih roditelja, u novomarofskom mjestu Bela posadio je 2005. prvi nasad kupina. Tako s početnih 500 grmova danas njeguju, dvostruko više, a od čega dobe i do šest tona kupina, ovisno o godini. Rade i džemove, ali i kupinovo vino pa od 1.200 grmova kupina naprave oko 2.500 do 3.000 litara kupinovog vina.
- Prvo smo imali jabuke samo da zemljište ne zjapi prazno, a kada sam otišao u mirovinu zasadili smo 500 grmova kupina. Dugo smo razmišljali koje bi voće zasadili i prevagnula je kupina. Krenulo je iz hobila, ali sam s tim nasadom uspio isfinancirati školovanje dvaju starijih sinova Davida (29) i Dominika (26) - ističe sugovornik Darko, dodajući da se nada da će i trećeg, najmlađeg Dinu (10). Iako bez nekih ozbiljnijih planova 2008. okušao se u pravljenju kupinovog vina koje su prijatelji i poznanici dobro prihvatili pa nastavio.
- Jedini plan, u početku, bio je prodavati svježe kupine, a to što danas u ponudi imamo kupinovo vino i džemove došlo je sponatano - govori, dodajući da bi možda radio i sokove, ali trenutno su ograničeni kapacitetima.
Cijeli posao oko proizvodnje džemova i kupinovog vina obitelj radi doma, praktički u centru grada Varaždina tako da bi im podrum, na zemljištu gdje im je nasad, dobro došao.
- Uložili smo u sve vlastita sredstva i u planu nam je izgraditi objekt, ali neće to biti u turisičkom smislu klijet već da si olakšamo posao i ne moramo kupinu prevoziti doma - objašnjava, dodajući da potencijal postoji ako će djeca biti zainteresirana.
Obitelj svoje proizvode najčešće prodaje na varaždinskoj tržnici i kućnom pragu, a kupci ih nalaze preko Facebook stranice. Često ih se može vidjeti na sajmovima u Puli, Biogradu, Ninu i Šibeniku dok domaće sajmove slabije pohađaju.
- Sudjelovali smo na nekoliko domaćih sajmova, ali su redom svi preskupi. Za usporedbu samo, grad Sisak izlagačima refundira sve troškove, a kod nas nikad nema dovoljno sredstava za sve pa sam već nekoliko puta ostao bez pomoći. Za Špancir bi mi Grad konkretno financirao 50 posto, ali tih 50 posto je mojih 4.000 kuna. Moram i 10 dana biti prisutan, a što si zbog vrhunca berbe ne mogu priuštiti. Dakle, cjenovno mi je preskupo, ali i za organizirati je problem - kaže...
Više pročitajte u novom broju Varaždinskih vijesti.
