U Republici Hrvatskoj Zakon o grobljima pravni je propis koji regulira pitanje kako se upravlja i koristi grobljem, kako se izgrađuju nova groblja te kako se uređuju, rekonstruiraju, proširuju i sele postojeća groblja. Predmetni propis također regulira pitanje izgleda grobnih mjesta i spomen-obilježja, a sve s ciljem da ista budu uređena sukladno najvišim vrednotama propisanima Ustavom i drugim relevantnim pravnim propisima.
Laici vrlo često pogrešno smatraju da su vlasnici grobnih mjesta, a zapravo su samo korisnici grobnog mjesta. Ona oprema i uređaji koji se nalaze na grobnom mjestu smatraju se nekretninom te se pravo na korištenje grobnog mjesta može naslijediti. Upravo se s pitanjem grobnog mjesta osobe najčešće i susretnu prilikom ostavinske rasprave kada se utvrđuje imovina ostavitelja i postavlja pitanje nasljednika.
Kada javni bilježnik provede ostavinski postupak isti je dužan pravomoćno rješenje o nasljeđivanju po službenoj dužnosti dostaviti upravitelju groblja ako je predmet nasljeđivanja bilo grobno mjesto. Ako primjerice u rješenju o nasljeđivanju grobno mjesto bude naslijeđeno od strane više nasljednika, postoji mogućnost da svaka od tih osoba svoje pravo korištenja grobnog mjesta ustupi trećoj osobi i to temeljem ugovora.
Zakon o grobljima propisuje formu u kojoj mora biti sklopljen ugovor u ustupu prava na korištenje grobnog mjesta. Riječ je o pisanoj formi, a postoji i obveza ovjere potpisa od strane javnog bilježnika. Ukoliko se ugovor ne sklopi u navedenoj formi, takav pravni posao je ništetan.
Kada se potpisi ovjere od strane javnog bilježnika isti ponovno ima obvezu takav ugovor dostaviti upravitelju groblja radi upisa novog korisnika u grobni očevidnik. I sam upravitelj groblja kada primi takav ugovor mora donijeti posebno rješenje u kojem se utvrđuje tko je novi korisnik i takav se korisnik onda upisuje u grobni očevidnik.
Korisnik grobnog mjesta i članovi njegove obitelji imaju pravo ukopa u grobno mjesto, ali korisnik može odrediti da to bude i drugačije, odnosno odrediti da pravo ukopa ima i neka treća osoba, ali to pravo može i povući do trenutka smrti osobe kojoj je takvo pravo dano te mora o povlačenju obavijestiti tu osobu. Ako se pravo ukopa daje nekoj trećoj osobi ili pak se takvo pravo povlači to isto mora biti u pisanom obliku, mora se o navedenom obavijestiti upravitelj groblja te se i ta činjenica upisuje u grobni očevidnik. Ako pak postoji više korisnika grobnog mjesta za bilo kakvo obilježavanje, uređivanje grobnog mjesta ili dozvolu ukopa nekoj trećoj osobi, potrebna je suglasnost svih sukorisnika.
Naravno da korisnik grobnog mjesta osim prava ima i određene obveze pa je tako isti obvezan na plaćanje odgovarajuće naknade za korištenje istoga. Godišnja grobna naknada plaća se u pravilu jednom godišnje i zapravo je riječ o naknadi za održavanje i upravljanje grobljem, ali plaćanjem te naknade korisnik se ne oslobađa svoje obveze da čisti i održava svoje grobno mjesto i prostor oko njega na način da iskazuje poštovanje prema umrlim osobama.
Pritom mora paziti da ne narušava cjelokupni izgled groblja, da ne izaziva opasnost za sigurnost posjetitelja te ne smije narušavati sigurnost i stabilnost drugih grobnih mjesta. Također, korisnik je dužan poštovati odluku o ponašanju na groblju i voditi računa o tome da se redovito ažuriraju osobni podatci u grobnom očevidniku pravodobnim obavijestima upravitelju groblja.
Plaćanje grobne naknade vrlo je važno jer ukoliko dug za grobnu naknadu prijeđe iznos od deset godišnjih naknada, postoji mogućnost da ćete nakon provedenog postupka, izgubiti pravo na korištenje grobnog mjesta te će se vaše grobno mjesto smatrati grobnim mjestom bez korisnika te se može ponovno dodijeliti na korištenje.
Dakle, ukoliko ste korisnik grobnog mjesta ozbiljno shvatite svoja prava, ali i obveze koje za vas proizlaze iz Zakona o grobljima.
