Djeca bez roditeljske skrbi, osobe lišene poslovne sposobnosti ili druge osobe koje se iz različitih razloga ne mogu brinuti i štititi svoja prava i interese bivaju stavljena pod skrbništvo.
Ako dijete nema roditeljsku skrb, takvom će se djetetu, u Obiteljskom zakonu nazvanom štićenikom, skrbništvom nadomjestiti roditeljska skrb. Nešto je drugačija situacija kada je osoba punoljetna, ali je lišena poslovne sposobnosti te se u tom slučaju stavljanjem takve osobe pod skrbništvo osigurava da su mu zaštićena ona prava i interesi za koja ne može sam brinuti jer je tako određeno sudskom odlukom kojom ga se lišava poslovne sposobnosti.
Kao što je ranije navedeno, Obiteljski zakon svaku osobu koja je pod skrbništvom naziva štićenikom te se osobito naglašava u zakonu da takve osobe imaju pravo biti zaštićene od svih oblika zlostavljanja i ponižavanja te se naglasak stavlja na zaštitu njihovog dostojanstva za koje zakon propisuje da je nepovredivo.
Naravno, u praksi je vrlo teško postići apsolutnu zaštitu štićenika kao što to zakon predviđa te se skrbnici susreću sa brojnim preprekama u nastojanju da što bolje ostvare svoju ulogu, odnosno da u svakom slučaju postupaju u skladu s dobrobiti štićenika i pruže primjerenu i individualiziranu zaštitu.
Kao što je ranije navedeno, različite su pretpostavke da se djetetu imenuje skrbnik od pretpostavki da se skrbnik imenuje punoljetnoj osobi. Ako su maloljetnom djetetu roditelji umrli, nepoznati, nestali, ako su lišeni prava na roditeljsku skrb, ako su sami roditelji lišeni poslovne sposobnosti u djelu koji se odnosi na roditeljsku skrb ili su roditelji i sami maloljetni, odnosno ako su jednostavno odsutni i spriječeni ostvarivati brigu o svojem djetetu ili su dali pristanak da se njihovo dijete daje na posvojenje, takvo se dijete ili djeca rješenjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad stavljaju pod skrbništvo i imenuje im se osoba skrbnika, s time da se starijoj djeci, koja su sposobna shvatiti značenje ovog instituta, daje mogućnost da izraze svoju želju o tome tko će biti imenovan skrbnikom.
Osoba koja je maloljetnom djetetu imenovana skrbnikom dužna je brinuti o osobnim i imovinskim pravima i obvezama djeteta, ali i nad skrbnicima postoji nadzor Hrvatskog zavoda za socijalni rad, pa tako određene odluke skrbnik može donijeti samo ako je za to prethodno pribavio odobrenje nadležnog Zavoda. Primjerice, skrbniku je odobrenje potrebno da promijeni školu djetetu, donese odluku o prekidu školovanja, ali i za određene odluke koje se odnose na imovinu djeteta.
Ako pak je osoba punoljetna, ali ima duševne smetnje ili postoje neki drugi razlozi zbog kojih nije sposobna brinuti o svojim pravima, potrebama ili interesima, odnosno ako takva osoba ugrožava tuđa prava i interese sud će u izvanparničnom postupku donijeti odluku o lišenju poslovne sposobnosti uz prethodnu pribavu mišljenja vještaka.
Dakle, tek nakon što sud donese odluku, odnosno rješenje kojim se osoba lišava poslovne sposobnosti, nastupa uloga Zavoda za socijalni rad koji u roku od 30 dana imenuje osobu skrbnika.
Skrbnik punoljetne osobe ima određene dužnosti, pa je tako dužan dostaviti Hrvatskom zavodu za socijalni rad izvješće o svom radu te je jednom godišnje dužan pribaviti od izabranog doktora obiteljske medicine štićenika mišljenje o zdravstvenom stanju štićenika, a ukoliko ne ispunjava svoje obveze može biti razriješen skrbništva.
Dakle, biti skrbnikom određenoj osobi za sobom povlači brojne obveze i odgovornosti, ali u određenoj mjeri zahtjeva i poznavanje relevantnih pravnih propisa, osobito Obiteljskog zakona koji vrlo detaljno propisuje ovaj institut.
