Iako vrlo često nasilje u obitelji prolazi nekažnjeno jer su žrtve u strahu prijaviti nasilnika, a okolina se nerado miješa u tuđe obiteljske probleme, kada se prijavi, nasilje u obitelji ponekad je kažnjivo kao prekršaj, a u određenim slučajevima je riječ o kaznenom djelu.
Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji propisuje koja su prava žrtava nasilja u obitelj, na koje se osobe primjenjuje, koje sve oblike nasilja smatra kažnjivima i kakve su sankcije za pojedine oblike prekršaja propisane. S obzirom da naziv zakona upućuje na to da se isti odnosi na žrtve nasilja u obitelji, a ne općenito na sve žrtve nasilja, postavlja se pitanje tko se smatra obitelji u smislu zakonskih odredaba.
Osobe na koje se predmetni zakon primjenjuje su: bračni drug, izvanbračni drug, životni partner, neformalni životni partner, njihova zajednička djeca te djeca svakog od njih, srodnici po krvi u ravnoj lozi, srodnici u pobočnoj lozi zaključno do trećeg stupnja, srodnici po tazbini do zaključno drugog stupnja, posvojitelj i posvojenik. Osim toga, zakon se primjenjuju i na bivšeg bračnog druga, bivšeg izvanbračnog druga, bivšeg životnog partnera, bivšeg neformalnog životnog partnera, sadašnjeg ili bivšeg partnera u intimnoj vezi, osobe koje imaju zajedničko dijete te osobe koje žive u zajedničkom kućanstvu.
Nadalje, nasilje u obitelji definira kao primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda, tjelesno kažnjavanje ili drugi načini ponižavajućeg postupanja prema djeci, zatim psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost, kao i ekonomsko nasilje kao zabrana ili onemogućavanje korištenja zajedničke ili osobne imovine, raspolaganja osobnih prihodima ili imovine stečene osobnim radom ili nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanja, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i za skrb o djeci, kao i zanemarivanje potreba osobe s invaliditetom ili osobe starije životne dobi koje dovodi do njezine uznemirenosti ili vrijeđa njezino dostojanstvo i time joj nanosi tjelesne ili duševne patnje
Ukoliko se u tijeku postupka utvrdi da su ostvareni određeni prekršaji, kako su ranije navedeni, zakon predviđa mogućnost izricanja zaštitnih mjera, novčane kazne i kazne zatvora.
Zaštitne mjere koje se mogu izreći osobi koja je počinila prekršaj nasilja u obitelji su: obvezni psihosocijalni tretman, zabrana približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve, udaljenje iz zajedničkog kućanstva, kao i mjere obveznog liječenja od ovisnosti.
Počinitelja se u pravilu kažnjava novčanom kaznom u iznosu od najmanje 300 eura, ali ga se može kazniti i zatvorskom kaznom u trajanju do maksimalno 90 dana, a kod ponavljanja predmetnog prekršaja sudovi se u pravilu odlučuju za izricanje zatvorske kazne za koju zakon propisuje da iznosi najmanje 30 dana. Novčane kazne su i znatno više ako je prekršaj počinjen u nazočnosti djeteta, osobe s invaliditetom ili osobe starije životne dobi za koju zakon propisuje da je riječ o osobi starijoj od 65 godina.
Kada je modalitet počinjenja teži od gore navedenih uobičajeno je riječ o kaznenom djelu, a to za sobom povlači i znatno strože sankcije.
