Posvojenje djeteta, jasno je svima, nije samo pravno pitanje, nego sa sobom nosi i snažnu emotivnu komponentu, kako sa strane posvojitelja, tako i sa strane posvojene djece. Iako iskustva mnogih govore u prilog tome da je riječ o vrlo dugotrajnom i složenom procesu, poznavanje relevantnih odredbi Obiteljskog zakona zasigurno može pomoći posvojiteljima da proces prođe ipak malo bezbolnije.
Svrha posvojenja je zbrinuti i zaštititi djecu koja nemaju odgovarajuću roditeljsku skrb te stvoriti trajni odnos roditelja i djeteta; dakle posvojenjem će posvojitelji steći pravo na roditeljsku skrb. Naravno, da bi došlo do zasnivanja posvojenja ključno je da to u skladu s dobrobiti djeteta zbog čega se moraju procijeniti osobine posvojitelja, odnosno jesu li njihove osobine u skladu sa dobrobiti djeteta kojeg namjeravaju posvojiti.
Ukoliko ste se ikada raspitivali o posvojenju, poznato vam je da parovi koji se odluče na taj korak uglavnom žele posvojiti djecu jako niske kronološke dobi, ali pravno je dopustivo zasnovati posvojenje do punoljetnosti djeteta s time da i tu postoje određena zakonska ograničenja, ali i rokovi.
Ako je dijete nepoznatog podrijetla mora prvo proći rok od tri mjeseca kada je to dijete rođeno, odnosno napušteno, a zabranjeno je zakonski posvajati krvne srodnike u ravnoj lozi, odnosno svog brata ili sestru, a ako ste određenoj osobi imenovani skrbnikom pa ga naknadno želite posvojiti prvo vas takve dužnosti skrbnika treba razriješiti Hrvatski zavod za socijalni rad koji vas je i imenovao. Ukoliko su roditelji maloljetnog djeteta i sami maloljetni, dijete nećete moći posvojiti, osim iznimno tek nakon što prođe godina dana od djetetova rođenja i ako ne postoje baš nikakvi izgledi da bi baka ili djed ili druži bliži srodnici mogli preuzeti brigu u tom djetetu.
Naravno da i na strani posvojitelja moraju biti ispunjeni određeni uvjeti i to prvenstveno mora biti riječ o osobi koja je napunila najmanje 21 godinu života, ali postoji još jedan uvjet, a to je da posvojitelj od posvojenika mora biti stariji najmanje 18 godina, a u osobito opravdanim razlozima dozvoljava se da posvojitelj bude osoba mlađa od 21 godinu, ali opet uz ispunjenje drugog, ranije navedenog uvjeta koja se odnosi na razliku u dobi posvojitelja i posvojenika. Osim toga, ako ste ranije lišeni prava na roditeljsku skrb ili ste lišeni poslovne sposobnosti, odnosno ako vaše dosadašnje ponašanje i osobine pokazuju nepoželjnost da vam se povjeri roditeljska skrb, nažalost o posvojenju nemojte niti razmišljati.
Neovisno jeste li u bračnoj ili izvanbračnoj zajednici, odnosno ako niste niti u jednom tipu navedene zajednice, imate pravo na ostvarivanje statusa posvojitelja, ali to potencijalno može utjecati kod procjena osobina vas kao posvojitelja u odnosu na dobrobit djeteta.
Sam postupak posvajanja uključuje davanje brojnih pristanaka i to prvenstveno od strane djetetovih bioloških roditelja, čiji pristanak može biti zamijenjen i sudskom odlukom, a ako je dijete koje se posvaja starije od 12 godina da bi došlo do zasnivanja posvojenja i ono mora dati svoj pristanak. Relevantno je i mišljenje djece mlađe od 12 godina te se isto uzima u obzir prilikom posvojenja, ali naravno, u mjeri u kojoj je dijete s obzirom na dob i zrelost sposobno shvatiti ovaj institut.
Ako i kada ste uspjeli doći do konačnog cilja, posvojenjem posvojitelji stječu sva prava i dužnosti kao i biološki roditelji djeteta, dok ta ista prava prestaju između posvojenika i njegovih krvnih srodnika, uključujući i pravo nasljeđivanja.
Ukoliko ste se iz bilo kojih razloga odlučili na postupak posvojenja pripremite se na suradnju sa Hrvatskim zavodom za socijalni rad koji je nadležan prema mjestu vašeg prebivališta te ćete na kraju puta dobiti rješenje istog tog Centra kojim se posvojenje zasniva, a za svaku savjetodavnu pomoć i potporu imate im se pravo obratiti i u naknadnim fazama, odnosno kada je posvojenje već zasnovano.
