Nakon smrti osobe koja je ostavila dugove pojavljuje se niz pitanja na koja nasljednici vrlo često ne znaju odgovor te traže pravno savjetovanje čak i prije određivanja ostavinske rasprave. Prvenstveno, potencijalne nasljednike zanima postoji li njihova dužnost da za dugove ostavitelja odgovaraju i u kojoj mjeri su na to odgovorni, a sve kako bi donijeli odluku o tome žele li se uopće prihvatiti nasljedstva ili je ekonomski odgovornije takvog se nasljedstva odreći.
Dakle, radi donošenja odluke o prihvaćanju ili odricanju od nasljedstva, nasljednici se prvo moraju informirati o tome što čini ostavinsku masu, odnosno što će se od imovine dijeliti među nasljednicima, uključujući pokretnine, nekretnine, novčana sredstva po računima i slično. Kada se utvrdi navedeno, potrebno je utvrditi kakve je dugove iza sebe ostavio pokojni i o kojem je točno iznosu dugovanja riječ.
Ako je riječ o novčanom potraživanju prema pokojnoj osobi, nasljednici odgovaraju za glavni dug, ali ako je dug dospio prije smrti isti su odgovorni i za kamate od dana dospijeća do smrti ostavitelja.
Iako nasljednici odgovaraju za ostaviteljeve dugove samo do visine vrijednosti naslijeđene imovine, a ako ima više nasljednika njihova je odgovornost solidarna i svaki od njih odgovara samo do visine vrijednosti svog nasljednog dijela, mnogi se nasljednici odlučuju odreći nasljedstva kako bi u potpunosti izbjegli bilo kakav sudski ili ovršni postupak koji bi mogao uslijediti nakon donošenja rješenja o nasljeđivanju.
Još jedan od problema koji se prilikom donošenja odluke o prihvaćanju ili odricanju od nasljedstva pojavljuje je taj da nasljednici vrlo često niti ne mogu sa sigurnošću utvrditi tko su vjerovnici ostavitelja i koliko iznose dugovi ostavitelja jer vjerovnici često niti ne prijavljuju svoje tražbine u ostavinski postupak, a čak i ako to učine dugovi nasljednika se ne navode u rješenju o nasljeđivanju jer za to ne postoji zakonska obaveza.
Čak i ako se vjerovnici jave u ostavinski postupak i prijave svoju tražbinu, to predstavlja samo informaciju nasljednicima da su određena potraživanja prema ostavitelju postojala, ali javni bilježnik koji vodi ostavinski postupak nije dužan utvrđivati postoje li ti dugovi i koja je njihova visina i unositi ih u rješenje o nasljeđivanju.
Također, ako se prihvatite svog nasljednog djela, ali ga ustupite drugom nasljedniku, morate biti veoma oprezni jer vaša odgovornost za dugove u tom slučaju i dalje postoji; dakle za dugove nećete biti odgovorni samo ako se nasljedstva odreknete, ali ako date izjavu o ustupu svog nasljednog djela to se ne smatra odricanjem od nasljedstva.
Važno je ujedno biti informiran o činjenici da za dugove ostavitelja odgovarate i svojom cjelokupnom vlastitom imovinom, a ne samo onom imovinom koju ste naslijedili, ali ponovno samo do vrijednosti one imovine koju ste naslijedili, s time da se visina vrijednosti naslijeđene imovine utvrđuje prema tržišnoj vrijednosti u trenutku smrti ostavitelja.
Dakle, za dugove ostavitelja ćete odgovarati i svojom plaćom, svojim pokretninama ili bilo kakvom drugom imovinom koju posjedujete, a vjerovnici ostavitelja čak nisu niti dužni pokušati prvo svoje potraživanje namiriti iz imovine ostavitelja. Ako pak postoji više nasljednika, vjerovnici ostavitelja svoje potraživanje mogu namirivati od bilo kojeg od njih, uobičajeno to rade od onog koji ima najviše imovine, te nakon što jedan od nasljednika dug podmiri isti od svih ostalih nasljednika može tražiti da mu naknade onaj dio duga koji otpada na njih.
Ako pak ste svjesni da je imovina koji bi naslijedili praktično bezvrijedna, a dugovi koji ju terete su veliki, najbolje je takvog se nasljedstva odreći, u kojem slučaju će nasljednikom postati općina ili grad te će se isti dalje nastaviti boriti sa posljedicama koje donosi ošasna imovina.
