Vrh hrvatske i zagrebačke policije promijenjen je protekli tjedan. Odstupili su glavni ravnatelj policije, načelnik PU zagrebačke, načelnik unutarnje kontrole, šef kriminalističke policije… Razlog je, kao što se izvještavalo, uistinu bizarna pljačka tijekom koje je iz sjedišta PU zagrebačke ukradeno 2 kg zlata i 280.000 eura!
Premda je tek počela istraga koja bi trebala pokazati tko su osumnjičeni i što stoji iza pljačke – ministar unutarnjih poslova ne isključuje mogućnost ni da je pomno osmišljena samo da bi se ubrzale promjene u policiji koje je zagovarao vrh HDZ-a – posljedice drske krađe osjetili su vodeći policajci. Jednostavno, bez obzira na sve, krađa u sjedištu policije nikako se nije smjela dogoditi: što građani mogu očekivati o pitanju sigurnosti ako kradljivci – bez obzira na motiv – „očiste“ policijski sef ili sjedište?
Dok zbog krađe zlata i novca iz sjedišta zagrebačke policije padaju glave, a javnost se pita kako je to moguće, ništa se od toga ne događa zbog još bizarnije krađe, nestanka oružja iz sjedišta varaždinske policije. I to ne jednog komada, već više desetaka komada, kako tvrde čak i čelnici policijskog sindikata. No, iako je riječ o puno ozbiljnijem slučaju nego u Zagrebu, krađa službeno nije ni potvrđena. Sukladno tome, nitko ne odgovara, a počinitelji se svemu valjda smiju i dalje rade svoj posao.
Prošlo je više od jedne godine od kada je na ovaj nevjerojatan slučaj ukazao županijski vijećnik i predsjednik HDZ-a Varaždinske županije Anđelko Stričak, ali od nadležnih se baš ništa nije čulo osim da je istraga u tijeku. Čak se javno ne zna ni što je sve ukradeno. Stoga nije čudno da je javljaju sumnje u zataškavanje slučaja, što je prošli tjedan odbacilo Županijsko državno odvjetništvo, ali i „ukazalo“ da je „zabranjen svaki oblik utjecaja, a posebno svaki oblik prisile prema državnim odvjetnicima, zlouporaba javnih ovlasti i osobnog utjecaja te korištenje medija i javnih istupanja u predmetima kaznenih djela za koja se progoni po službenoj dužnosti“.
Ako je riječ o najavi mogućeg progona onih koji ukazuju na ovaj slučaj i čudnu šutnju oko njega, onda je to uistinu žalosno i krajnje promašeno. Jer, ako se uistinu želi odagnati sumnja u pokušaj zataškavanja, onda valja konačno i službeno potvrditi krađu i navesti barem što je sve ukradeno, ali i otvoriti pitanje odgovornosti za to, a ne najavljivati progon onih koji na slučaj ukazuju, pa makar bili u krivu. Jasno je da neki drže da je pretvaranje policijskog skladišta oružja u nečije samoposluživanje nešto prihvatljivo. No zar je moguće da vrh hrvatske policije ne shvaća ozbiljnost varaždinske krađe čak ni nakon što u sindikatu policije tvrde da je oružje nađeno kod švercera? Ili jednostavno postoje dvostruka mjerila, jedna koja vrijede u Zagrebu, a druga u Varaždinu? Što je uistinu posrijedi, ministre Orepiću?
