Gradonačelnik pozvao novinare, iznenada se pojavio ministar! Bosilj proziva zbog rušenja suda, Habijan tvrdi - dozvola postoji! Gradonačelnik o neobičnom susretu…
To je samo mali dio naslova brojnih izvještaja o prošlotjednom susretu varaždinskoga gradonačelnika Nevena Bosilj i ministra pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Damira Habijana ispred gradilišta novog suda u Varaždinu, koji su oprečno govorili o tijeku radova. No, unatoč količini izvještaja, suština je ostala nerazjašnjena: gradi li se buduća zgrada pravosuđa zakonito, kako tvrdi ministar, ili suprotno tome, kako tvrdi gradonačelnik.
A dvojba oko (ne)zakonite izgradnje zacijelo se ne bi pojavila u javnosti da vijećnici HDZ-a - neposredno uoči nedavne sjednice varaždinskoga Gradskog vijeća - nisu ustvrdili kako je “sreća što je inspekcija zatvorila radove da se ne bi dogodilo što se dogodilo u Novom Sadu”! Budući da se to odnosilo na radove na dogradnji dječjeg vrtića u Gortanovoj - čiji se rezultat teško vidi i nakon više mjeseci pa je zato i raskinut ugovor s izvođačem - zamjenik varaždinskoga gradonačelnika Miroslav Marković uzvratio je da je SDP mogao iskoristiti pad deke na zgradi ZJZ, ali nije, kao i rušenje suda, i to bez promjene dozvole.
- No, nećemo raditi problem državi i Ministarstvu da se to što prije napravi. To je razlika između vaših amaterskih i opasnih izjava te nas, poručio je Marković. Međutim, ponukan videom u kojem je gradsku vlast Habijan prozvao za licemjerje jer se Zagreb proziva za maćehinski odnos, dok se projekti novog suda i dogradnje zatvora ne oslobađaju komunalnog doprinosa, Bosilj je ipak javno i uljudno pozvao na usklađenje s dozvolom radova na gradilištu na kojem više nema ni temelja zgrade, koja bi se trebala rekonstruirati. Štoviše, vidi se građevinska jama, koje nema u postojećoj građevinskoj dozvoli, a njezina izmjena još nije zatražena.
Habijan je oštro uzvratio “uskočkom optuženiku”, tvrdeći da se radi po propisima. Inspekcijski nadzor građevinske inspekcije, kako doznajemo od DIRH-a, provodi se i treba pričekati rezultat. U međuvremenu su se otvorila i druga pitanja. Primjerice, tko je točno odlučio da se sud može srušiti do temelja i tako vjerojatno uštedjeti ozbiljan novac, budući da su radovi na obližnjoj zgradi bivše robne kuće zbog rekonstrukcije skuplji tri milijuna eura?
Ili, zašto bi se tražila rasvjeta u zgradi suda od određenog proizvođača? I što je najvažnije, kako to da je projekt vrijedan više od 20 milijuna eura, temeljem poziva za iskazivanje interesa, dobila zajednica ponuditelja u kojem je jedno poduzeće poslovalo s osjetnim gubitkom, a drugo, isto zagrebačko, ima dva zaposlena i u vlasništvu je vlasnika istoimene slovenske tvrtke, čije je obližnje gradilište zgrade ZJZ-a zatvorila građevinska inspekcija? Tko nam to i kako gradi palaču pravde?
