Pronađeno je truplo u posječenoj šumi, sukus je kratke vijesti koju smo objavili prošli tjedan i, nažalost, nenamjerno - pogriješili. Ili se tako čini. Naime, kao što smo i tada napomenuli, nadležna tijela, koja traže nešto na brijegu iznad Leštakovca u općini Jalžabet, danima baš ništa ne govore. Niti što su pronašli, ako uopće jesu, ni što traže pa čak ne daju obavijest o prekidu prometa cestom, koja prolazi neposredno uz mjesto koje istražuju, tako da se svi koji stignu do policijskih blokada moraju okrenuti i potražiti druge, dulje pravce.
Do kada će biti tako, čak ni to nije poznato. O izvidima kod Leštakovca šuti se više od deset dana. Nitko, naravno, ne očekuje da će se objavljivati detalji vjerojatne istrage, ali zašto se ne bi moglo reći barem u vezi čega se provode istražne radnje? To tim više što državna odvjetništva, primjerice, istovremeno uredno objavljuju kako su provedena već prva ispitivanja osumnjičenika, a ne smo da su podignute optužnice.
A već rečenica o tome što se radi kod Leštakovca imala bi blagotvoran učinak za javnost, ali i za nadležna tijela. S jedne strane, stalo bi se na kraj svakojakim nagađanjima koja su se, razumljivo, pojavila jer teško je ne očekivati da se nitko neće pitati ili pokušati pogoditi što se to događa kada je u šumi petnaestak policajaca, HGSS-ovaca i drugih istražitelja. Pogotovo kada se još prekine promet bez ikakve obavijesti.
A dok nadležni šute, najčešći su komentari kako pretraga terena ima veze s nestankom Dejana Petrekovića, kojem se izgubio svaki trag prije više od dvije godine. Zašto se baš on dovodi u vezu s izvidima kod Leštakovca, možda najmanji je razlog što je živio u blizini, na Varaždin bregu. Naime, veću pozornost izazivaju i dan danas nejasne okolnosti pod kojima je nestao i detalji otkriveni nakon toga, kao što je razbijeni mobitel.
U vezi Petrekovića ne daju se informacije već godinama pa zar ne bilo vrijeme da se napokon nešto kaže i tako pokaže da se istražuje njegov nestanak, posebice zbog percepcije javnosti? Stoga, ako se nešto radi, a vjerojatno se radi, bilo bi dobro da se to i javno potvrdi, kako se ne bi dalo povoda tvrdnjama da je nekome u interesu da njegov misteriozan nestanak i dalje ostane tajan jer je, primjerice, povezan s možda još misterioznijom krađom oružja, i to iz skladišta varaždinske policije.
Je li Petrekovićev nestanak uistinu povezan s nestankom 153 komada policijskog oružja, naravno, ne može se ni danas reći jer niti u vezi s time ne postoji službena informacija. Međutim, ovo nagađanje nije se pojavilo baš bez razloga. Naime, prvi put se moglo čuti nedugo po završetku sudskog postupka dvojici vozača koji su švercali (i) oružje iz policijskog skladišta, i to u vozilu kojeg su policajci prepoznali jer se koristilo u krim miljeu. I to ne bilo kakvi policajci, već interventni, i to usred Varaždina?!
To uistinu nije uobičajeno pa sve upućuje na zaključak da se nije radilo o slučajnosti, već o smišljenoj akciji koja je možda i provaljena od strane “loših dečki”, koji nedvojbeno postoje jer zar bi inače moglo nestati oružje iz policijskog skladišta u koje nikada nije provaljeno? Kako bilo, više od pet godina je prošlo od dana kada se varaždinska policija pohvalila da je zaplijenila najveću količinu oružja za koje se kasnije ispostavilo da je (dijelom) njezino.
Nakon zamalo tragične pucnjave na Markovom trgu, što bi se još trebalo dogoditi pa da se otkrije kako je moguće da se nesmetano iznosi oružje iz policijskog skladišta? Zašto USKOK za to ne želi čuti ni sada, kada su svima puna usta terorizma? Zar se misli kako će se slučaj krađe u policijskom skladištu svesti samo na doslovno “zbogom oružje”, odnosno samo tako zaboraviti? Teško, jako teško...
