Bio bi rado viđen gost kod mnogih zemalja pa i kod nas. Zorno to potvrđuje poziv za posjet koji mu je upućen iz naše Vlade prošlog mjeseca, kada je ministar vanjskih i europskih poslova bio u Moskvi gdje je zahvalio na pomoći tijekom stjecanja naše neovisnosti, ustvrdivši pritom da "dobri odnosi Hrvatske s Ukrajinom ne isključuju dobre odnose s Rusijom".
Jasno da je pozivan pa o njemu se govorilo uglavnom u pozitivnom svjetlu. Isto tako izvještavalo. I to ne samo ruskim medijima, nego i europskim. Ne slučajno, već smišljeno. Ima li ikoga, primjerice, tko nije vidio barem jednu njegovu pomno snimljenu fotografiju s odmora?
Vladimir Putin, međutim, nije državnik kakvim ga se prečesto prikazivalo. Niti je Rusija onakva kakva bi trebala biti, otvorena i tolerantna. Ne, to je agresivna i autoritarna zemlja u kojoj se opozicijski lideri ubijaju ili zatvaraju, a represija prema neistomišljenicima je uobičajena. Narav Putinovog autokratskog i opasnog vladanja postala je još vidljivija nakon zauzimanja Krima. A kako se na to reagiralo? Slabo ili nikako, čak i nakon otimanja drugih dijelova Ukrajine. Od tada je prošlo desetak godina tijekom kojih je ubijeno tisuće ljudi... I nikome ništa.
Sve je to, nesumnjivo, ohrabrilo novog ruskog diktatora da napadne cijelu Ukrajinu. Svoju osvajačku politiku pravda raznim šupljim izgovorima, ovisno o prigodi. Jednom govori da ne želi NATO na ruskoj granici, a onda o potrebi "denacifikacije" Ukrajine koja, po njemu, zapravo ne bi trebala ni postojati jer je izmišljotina komunista!
A upravo su komunisti na čelu sa Staljinom odgovorni za umjetno izazivanje gladi, koja je odnijela živote milijunima ukrajinskih seljaka, koji su se usprotivili kolektivizmu. To sramotno nedjelo iz 30-ih godina XX. st, poznato kao gladomor, stotinjak godina kasnije nastavlja Putin, koji je do prije koji dan ismijavao upozorenja da priprema rat, kao i njemu slični u povijesti.
I sada, kao i u ranijim ratovima, jasno je tko je napadač, a tko napadnuti, čiji se ljudi ubijaju, a zemlja razara. Tko otvoreno laže, a tko napada ili se brani. U ovom ratnom sukobu, međutim, samo se na prvi pogled radi o ratu između Rusije i Ukrajine. Tu se zapravo radi o tome da netko želi uništi vrednote koje su teško stvarane u Europi te nas vratiti u prošlost ratova i agresija, sada s puno opasnijim oružjem s kojim se već zvecka.
Zato Putinu treba stati na kraj! I to što prije! Kod toga nas ne smije ništa obeshrabriti. Jer, ukoliko bi Ukrajina pala, bio bi to ne pad samo te zemlje, nego i vrijednosti. Uostalom, već su se čule prijetnje drugima. Zar onda stajati po strani, kao Srbija, ili Švicarska, gdje se na ulicama prosvjeduje protiv rata, a iza zatvorenih vrata posluje s diktatorima i njima bliskim ljudima?
