Tko može bilo što opravdano zamjeriti zastupniku Tomislavu Sauchi, ako je u Hrvatskom saboru glasovao uistinu po svojoj savjesti, odnosno u skladu sa činjenicama i kako ih on vidi?
Ne da se nema što zamjeriti bivšem članu SDP-a što nije digao ruku za smjenu ministra financija Zdravka Marića, nego bi za nas sve bilo bolje da što više zastupnika i vijećnika svih vrsta barem ponekad misli svojom glavom, a ne (samo) u skladu s voljom vrha političkih stranaka, čiji vođe znaju itekako zastraniti samo da bi ostali na vlasti i nešto ušićarili...
Hrvatska je proteklih dana proživljavala ozbiljnu krizu vlasti, prijevremeni parlamentarni izbori jedna su izbjegnuti, ali svega toga kao da nije bilo za saborske zastupnike sa sjevera.
Izuzev Roberta Podolnjaka, koji je čvrsto zastupao stavove Mosta čak i kad to nije činila najveća oporbena stranka SDP-a - kao što se to zorno vidjelo na stavu o „dekonstituiranju“ Sabora - svi drugi su (uglavnom) šutjeli, iako se prije glasovanja o sudbini ministra financija raspravljalo gotovo cijeli dan.
Uistinu svašta se čulo i vidjelo u sabornici. No, uglavnom malo argumenata, a puno populizma, patetike i gluposti, što je sve dodatno otvorilo staro pitanje tko nas sve to predstavlja i nije li vrijeme da se ozbiljno mijenja izborni sustav.
Međutim, baš ništa od toga nije ponukalo naše zastupnike - i “lijeve” i “desne” - da progovore, da izraze svoj stav u vezi Marića.
Jesu li opet odlučili čekati rasplet, pa u skladu s njim zauzeti stav? Ili je nešto drugo posrijedi?
Naravno, i na sjeveru Hrvatske, odnosno u Varaždinskoj županiji, ima onih koji imaju stav, i to u delikatnim pitanjima i osjetljivima trenucima, kao što se vidjelo u slučaju Tomislava Karamarka.
Međutim, takvima se nije dala prilika čak ni da budu zadnji na listi za Hrvatski sabor. A on bi danas zacijelo bio drugačiji da je u njega ušao, primjerice, Damir Habijan ili netko poput njega...
