Iako je riječ o analizi utemeljenoj na podacima DZS-a za 2011., od kada se nešto promijenilo barem u nekim sredinama, ipak je znakovito da stopa rizika po potrošnoj metodi u Varaždinskoj županiji iznosi gotovo 24 posto, a u tri susjedne županije oko 15 do 17 posto. Tako visoki postotak rizika od siromaštva, koji je veći samo u nekim slavonskim županijama, ne čudi jer je u Varaždinskoj županiji, kao što je dobro poznato, i najniža prosječna neto plaća u Hrvatskoj. Kada se upozorava na ove porazne podatke, obično se pravdaju velikim brojem radnika u radno-intenzivnoj industriji, odnosno njihovom nedostatnom razinom obrazovanja.
To, međutim, nije cjelovita istina, ako jest uopće. Ne može se, naime, samo na leđa zaposlenika i njihove obrazovne strukture svaljivati odgovornost za to što je Varaždinska županija na začelju po prosječnoj plaći, odnosno među sredinama s izraženijim rizikom od siromaštva. Kada bi bilo tako, onda naši radnici ne bi dobivali i nekoliko puta veće plaće za iste poslove u drugim, zapadnim zemljama. Dakle, nešto ili puno toga ovisi o okruženju u kojem se radi, odnosno raznim poreznim i drugim nametima te kvaliteti menadžera i vlasnika, koji u nas često „štede“ na zaposlenicima, ali ne i sebi, iako su upravo oni najodgovorniji za stanje u poduzeću i (ne)mogućnost isplate primjerenih plaća.
Da je tako, ne vidi se samo iz usporedbe domaćih i inozemnih primanja. Ima i kod nas primjera koji pokazuju drastične razlike u plaćama za iste poslove u srodnim poduzećima. Zbog prosječne plaće od gotovo devet tisuća kuna među njima izdvaja se trgovački lanac dm, u kojem što veća zarada, očigledno, nije jedini prioritet njegovim vlasnicima i poslovodstvu, već gledaju i na zadovoljstvo radnika. Upravo su na potonje ovih dana ukazivali u Boxmarku, koji je odlučio povećati plaće, usprkos lanjskim poslovnim rezultatima, što je za svaku pohvalu. Vjerojatno zbog nestajanja radne snage, koja odlazi u sredine koje bolje plaćaju, privatni je sektor počeo povećavati plaće.
Zbog toga je poreznu reformu najavila čak i središnja državna vlast, i to već za dva mjeseca. Jedino sad ostaje vidjeti hoće li i na koji način doprinos rasterećenju plaća dati lokalna samouprava i njezina poduzeća, odnosno hoće li lokalna vlast napraviti nešto da se poboljša i promijeni struktura gospodarstva, da se povećaju ulaganja onih koji su spremni primjereno platiti zaposlenike. Primjerice, izgraditi infrastrukturu, kao u Križevcima, gdje je otvoren tehnološki i razvojni park vrijedan 34 milijuna kuna.
U tom području, osim nekoliko iznimaka, dugo vremena nije se dogodilo ništa vrijedno spomena, pa ne čudi da smo tu gdje jesmo, usprkos golemim izdvajanjima za obrazovanje i sjajnim rezultatima učenika. Za prosperitetnu sredinu to, međutim, ni izdaleka nije dovoljno.
