Otkada predsjednik RH Zoran Milanović govori izvan diplomatskih običaja i bez zadrške, koja je nestala jer, veli, želi da ga se više sluša, njegovi posjeti i istupi dočekuje se s pitanjem po kome će i kako oplesti. Tako je bilo i uči njegovog nedjeljnog dolaska u Varaždin na proslavu praznika rada gdje njegova retorika nije bila ništa drukčija nego proteklih mjeseci, retorika koja postaje sve više upitna, posebice s obzirom na teške posljedice agresije Rusije na Ukrajinu.
Na Dravi je Milanović, doduše, izrekao nekoliko ocjena primjerenih povodu svog dolaska, poput one kako cijene rastu pa je sve teže živjeti od rada, kao i da to nema veze s (ne)poštivanjem prava radnika, već ratnim neprilikama. Međutim, bilo je i dvojbenih, kao što je ona da sindikalistima nikada nije bilo teže nego danas, kao i poslodavcima koji su suparnici radnicima.
Ipak, ove su ocjene ostale u sjeni njegovih izjava o HDZ-u, a posebno njegovom čelniku i predsjedniku Vlade RH Andreju Plenkoviću, nakon što je upitan zašto nisu bili zajedno ni na obilježavanju obljetnice Bljeska.
- Nisam ja njegova mater, ja sam predsjednik Republike, vrhovni zapovjednik. On je premijer. Ako ćemo surađivati, surađivat ćemo. Ja nisam opsovao, rekao sam da su banda. Fućka mi se jer imam bolje društvo od njega – poručio je Milanović, ponovivši svoj stav o Miloradu Pupovcu kao profiteru i sitnom lopovu te da ne treba širiti NATO skandinavskim zemljama dok se ne dogodi promjena izbornog zakonodavstva u BiH, ali i problematizirajući opravdanost kupnje francuskih borbenih zrakoplova.
Iako su neke Milanovićeve izjave na mjestu, kao što je sumnja u opravdanost kupnje Rafala, ipak je dobar dio sporan ne samo zbog forme, nego i sadržaja, kao što je ponavljanje teze o čitavoj stranci kao bandi ili zločinačkoj organizaciji jer HDZ bi to bio tek kada bi u statutu imao zapisano zločine ili pljačku kao cilj, a to što je morao vratiti novac stečen na nezakonit način samo je posljedica proglašenja krivim njegovog bivšeg predsjednika.
Kao pravnik, Milanović bi to trebao znati. Ili zna, ali namjerno pretjeruje kako bi se nekima dodvorio pa svaku cijenu. No, umjesto da ostane i bude kritičan, ali argumentiran i nadasve pristojan, predsjednik RH ide drugim putem, putem koji izaziva pozornost i u svijetu. Nažalost, njegovim osebujnim retoričkim stilom poče se služiti i predsjednik Vlade pa se valja pitati kuda to vodi, posebno imaju li se na umu rat u Ukrajini i njegove posljedice, koje zahtijevaju ne samo ozbiljniju retoriku, već i poteze.
A kakvi su potonji, dovoljno je pogledati što se zbiva s ministrima. Nažalost, čudnovati kadrovskih poteza ima i na lokalnim razinama pa nije čudno da nedostaju kvalitetni projekti. No, koga oni zanimaju, kad nam naši čelnici priređuju zabavu?
