Što li sve nisu zatražili u IDS-u od Zorana Milanovića! I ne samo da su zatražili nego su to i dobili, ako je za vjerovati Borisu Miletiću, predsjedniku Istarskoga demokratskog sabora. Kako je protekli tjedan javno ustvrdio, IDS daje povjerenje predsjedniku SDP-a za sastavljanje nove vlade jer je „usuglašena platforma za decentralizaciju Hrvatske i realizaciju ključnih projekata u Istri i Primorju“.
E, kakva je to platforma! Prvo, veli Miletić, Istra ostaje zasebna županija ili regija, bez obzira kako će se i hoće li se prekrajati teritorijalni ustroj Hrvatske. Nadalje, jedinicama lokalne i regionalne samouprave ubuduće će do 2017., umjesto sadašnjih 10, ići 25 posto poreznih prihoda, a na regionalnu i lokalnu razinu, uz novac, trebale bi se spustiti i ovlasti poput gospodarenja državnim poljoprivrednim, šumskim i turističkim zemljištem, kao i bivšim vojnim nekretninama. Praktički time državna imovina u Istri postaje istarska. Bog zna o kakvoj je vrijednosti riječ, ali da se mjeri milijardama, u to nema sumnje.
Gotovo ništa manje zahtjevni nisu ni dogovoreni projekti u Istri, koja, kako često naglašava Miletić, uplaćuje 800 milijuna kuna godišnje više u državni proračun nego što joj se vraća. Stoga je zatražio, a veli i postigao dogovor o dovršetku gradnje pulske Opće bolnice i njenom opremanju. Vrijednost tog zahvata procijenjena je na 840 milijuna kuna. Dogovoren je i nastavak izgradnje sveučilišnog kampusa u Puli za 28 milijuna kuna, a kao ključni projekt naveo je dovršetak istarskog ipsilona u punom profilu od Rogovića do Matulja. Za taj posao – koji stručnjaci drže najneisplativijim pravcem, jer će kilometar stajati 100 milijuna kuna – trebat će oko 300 milijuna eura, koji će ući u – državni deficit!
Sveukupno je IDS, dakle, dogovorio poslove vrijedne više od tri milijarde kuna u zamjenu za tri ruke potpore u Hrvatskom saboru! Ako je uistinu tako, koliko bi onda trebala dobiti Varaždinska županija i sjeverna Hrvatska iz koje je sedam, odnosno 14 zastupnika? Nažalost, tu se i dalje zadovoljavaju s mrvicama, zajedničkim fotografijama s Milanovićem i tome slično, ali ni mrvice ne uspijevaju dobiti čak i kada su više nego opravdane. Primjerice, dogradnja varaždinske bolnice već postaje vječna, neostvariva čežnja, a o tome što se dogodilo oko bala, ne treba trošiti riječi. Nije valjda da će tako i ostati pa da će tri istarska zastupnika napraviti više nego sedam varaždinskih? To ne bi trebalo, nažalost, isključiti, kako je počelo.
