I vi pitate jesu li u svemu u pravu? To je pitanje jednog “novinara”, čudi se Alen Gradečak povodom kratke objave “Ostali bez novca i stanova, no jesi li u svemu u pravu”, koji je potpisnik ovih redaka stavio na Facebook uz poveznicu na otvoreno pismo nekolicine onih koji su prije desetak godina uplatili Stanoingu novac za stanove, a nisu ih do danas dobili.
Ali čuđenje je li navedeno napisao novinar nije ništa u odnosu na osvrt Ivice Benčiće, koji se nadovezao kratkom, ali znakovitom rečenicom “To nije novinar, to je – gov...!” Nažalost, ovo je samo jedan od primjera kako olako sudimo o drugima samo zato što ukazuju na mogućnost da nešto možda nije onako kako nam se na prvu čini, i to potkrepljuju ili imaju za to dobar razlog.
A da je tako, vidljivo je iz otvorenog pisma, koje donosimo i uz ovu kolumnu. Ono sadrži ne jedan, nego više navoda koji nameću pitanje kako je moguće da oni, koji su znali priskrbiti nemale novce za ulaganje na tržištu nekretnina, ne znaju neke osnovne stvari iz poslovanja, čak ni danas godinama nakon što su ostali bez svega.
Ne znaju, primjerice, da banke i drugi vjerovnici, koji su svoje kredite i druga potraživanja osigurali nekretninama, potonje mogu prodavati radi povrata uloženog novca, ne čekajući potpisivanje predstečajne nagodbe, prodaju tijekom stečaja i tome slično.
A da potpisnici otvorenog pisma to uistinu ne znaju, ali zato olako prozivaju druge za sve i svašta, jasno se vidi iz pitanja “kako to da sud bez znanja većine vjerovnika na dražbama putem Fine prodaje nekretnine Stanoinga prije konačnog dogovora i potpisa nagodbe? A upravo te nekretnine su baza za nagodbu prema prihvaćenom planu od prije više godina. Zar sudovi u Varaždinu rade po različitom ili istom zakonu predstečajne nagodbe?... Pravosuđe stoga mora poduzeti nešto konkretno da pomogne nama malima i vrati nam oteto. Ne vjerujemo da su baš svi suci i istražitelji korumpirani kakav dojam postoji u javnosti.”
Oni koji su izgubili sve za što u godinama radili, jasno je da su ljuti. No, to im ne daje za pravo da sumnjaju ili čak optužuju sve druge. Osim onih na koje bi najviše trebali biti, a to su oni koji su zaduženi za predlaganje i donošenje zakona, koji nedostaje ne samo u njihovom slučaju, veći brojnim sličnima. A to je zakon koji bi regulirao poslovanje agencija za naplatu potraživanja, koje, uz ostalo, prodaju potraživanja banaka daleko od očiju javnosti.
SDP i Možemo baš su ovih dana predložili izmjene Zakona o kreditnim institucijama kako bi se spriječilo da dugovi građana i pravnih osoba bankama dospiju u ruke dubioznima. Međutim, Vlada je predložila da se to ne prihvati jer se radi na “sveobuhvatnijem zakonodavnom okviru”. Pohvalno, samo je pitanje hoće li se imati što regulirati kada taj okvir bude gotov.
