Nikad brži rast broja novooboljelih u nas od korona virusa, koji zadnjih dana prelazi i 4.000 pa je samo, čini se, pitanje dana kada ćemo prijeći brojku od 4.620 osoba, koliki je bio dnevni rekord 10. listopada prošle godine. Naš porast je značajan čak i u svjetskim razmjerima jer je višekratno veći od broja novozaraženih po broju stanovnika čak i u UK, zemlji koja nema ograničenja, a o Njemačkoj, SAD-u i Francuskoj da se i ne govori.
Naravno, nagli skok broja novooboljeli ne bi bio problem da usporedno ne raste i broj smrtnih slučajeva, iako smo, srećom, još daleko od 80-ak preminulih dnevno, koliko smo imali u prosincu prošle godine. Upravo zbog porasta broja preminulih u usporedbi s broj stanovnika, naša zemlja je ušla među 20. najpogođenijih u svijetu, tako da smo uz bok sa SAD-om, a iz nas su ostale Francuska, Belgija, Italija... Sve zemlje EU, izuzev Bugarske, Mađarske, Češke, Slovačke i Rumunjske.
Baš zbog potonjih zemalja, neki veliku stopu preminulih od zareze tumače kvalitetom zdravstvenog sustava. No, kada bi (samo) tako bilo, onda bi ispalo da bolje zdravstvo imaju, primjerice, Paragvaj, Armenija i Moldova, zemlje koje imaju manje mrtvih. Zato ima onih koji prstom upiru u prosječnu dob stanovništva.
No, zašto onda Japan i slične zemlje nisu u vrhu? Ima i inovativnih tumačenja naše žalosne statistike, kao što je dovođenje broj smrtnih slučajeva s - debljinom. Možda i ima svega od ovog pomalo, ali broj preminulih, kao što zorno pokazuju izvještaji iz bolnica, najviše ovisi o procijepljenosti. A u Hrvatskoj je cijepljeno 47% stanovništva, što je ispod svjetskog prosjeka.
Daleko više cijepljenih imaju ne samo SAD, UK i niz zapadnoeuropskih zemalja, nego i Urugvaj, Vijetnam, Indija, Brazil... A ako je nedovoljna procijepljenost posljedica nepovjerenja u vlast, kako se to često tumači, zar više svojima vjeruju u potonjim zemljama ili u Tajlandu, Meksiku i Kambodži, koji imaju više cijepljenih?
Umjesto svaljivanja odgovornosti na vlast, ne bi li trebalo ponekad pogledati sebe, posebno sada, kad u pitanju može biti vlastiti život. Pogotovo kod starijih. Svjesni su toga i u Nacionalnom stožeru civilne zaštite pa je naloženo obiteljskim liječnicima pozivanje pacijenata starijih od 65 godina.
Istina, obiteljskih liječnika je premalo i preopterećeni su, ali tko bi očekivao da će baš predsjednik NO Koordinacije hrvatske obiteljske medicine, koja bi trebala biti najbliža pacijentima, reći da je ova odluka u “najmanju ruku smiješna”. Možda je zakašnjela, možda nepotpuna... Ali smiješna!?
A baš to veli spomenuti, koji svoj smiješan istup pokušava opravdati time da liječnici danima neće biti dostupni zbog telefoniranja. Pa što? Ima li koja druga ugroza veći prioritet? Nema! I zato bi bilo bolje da je šutio.
