Premda neki koji smatraju da je upravo ovogodišnje božićno i novogodišnje vrijeme prava prilika za njihovo obilježavanje u istinskom blagdanskom duhu, teško da se i oni ne bi složili kako ovo solsticijsko, još od pamtivijeka ležernije i radosnije razdoblje u godini (25. prosinac kao blagdan Sol Invictus uvodi tek 274. g. car Aurelijan), ipak puno drukčije sve te protuepidemijske mjere, odnosno fizičke i druge posljedice koje one sa sobom nose, pri čemu je naročito teško oboljelima te onima koji za njih skrbe.
Da sve bude gore, uz već prisilno zaključane gotovo sve zatvorene prostore javnog okupljanja, upravo pred Božić stižu još oštrije, „nužne epidemiološke“ mjere: zabrana napuštanja županija (ali Zagreb i Zagrebačka županija ostaju skupa!?) i obustava kulturno-umjetničkih programa, kao i okupljanja više od 25 osoba, a nakon 22 sata ni toliko jer se zatvara gotovo sve. Tko je ukrao Božić, odnosno kraj godine? Na prvi mah reklo bi se koronavirus i bolest koju izaziva, ta zdravstveno i na svaki dugi način izazovna pošast, koja je obilježila cijelu godinu.
Međutim, to bi bilo tako kada ne bi bilo zemalja u kojima nema svih tih silnih ograničenja kretanja i života, iako ni njih nije zaobišla zaraza. Naime, kao što pokazuje primjer Tajvana, širenje zaraze i teške posljedice koje nosi mogu se izbjeći i bez niza ograničenja, ukoliko se tom ozbiljnom problemu pristupi odlučno, organizirano, inventivno i pravovremeno. Da je tako, možda još bolje pokazuje Kina. Dok na zapadu se živi uz ograničenja zbog kojih se i propada, tamo se na ulicama kreće bez maski, a nesmetano rade čak i noćni klubovi, i to u Wuhanu, gradu prijatelju Varaždina, odakle je na ovaj li onaj način, kako se misli, krenula pandemija, što bi trebali utvrditi stručnjaci Svjetske zdravstvene organizacije, koja se u svemu nije snašla baš najbolje.
Dapače, izuzetno loše, pogotovo u počecima zaraze, koji se sa sigurnošću ni danas ne znaju... Uz korona krizu, koja nesumnjivo daleko najviše kvari kraj godine, svoj obol daju i naše već tradicionalne boljke: političari koji lažu, kradu i pogoduju te se i u koroni zabavljaju u klubovima, umjesto da rade; neučinkovito i netransparentno visoko sudstvo, kojem ni desetljeće nije dovoljno za pravorijek, a kad nešto i presudi, to ne daje u javnost; poslodavci koji si isplaćuju desetke milijuna dobiti, dok zaposlene drže na minimalcu ili malo iznad toga...
A taman kad se činilo da su neki od spomenutih konačno postali svjesni da se barem nešto treba mijenjati, primjerice, ukinuti silna mjesta zamjenika (grado)načelnika, takav prijedlog zakona je promijenjen u Saboru. Mjesta su (neka) očuvana, još samo da se nađu kandidati... No, svijetlo opet pobjeđuje - stiže i do nas cjepivo, i to na Štefanje. Korone ćemo se, dakle, riješiti, ali drugog? I to ovisi o nama.
