Kad i Vladimir Šeks, najdugovječniji hrvatski političar, kaže da je, nakon osamostaljenja i uključivanja u euroatlantske integracije, prioritet izgraditi socijalno što pravedniju Hrvatsku, onda uistinu nije jasno zašto su promjene gospodarskih (ne)prilika tako često u sjeni prijepora oko naše bremenite prošlosti – čak i s oltara čuje se “koga smo ubijali izvan svojih granica”!? – ili oko toga tko (ne)će obavljati pojedine dužnosti u tajnim službama, policiji, pravosuđu...
Na prvi pogled potonji se prijepori čine bespotrebnima. Međutim, nije tako. U prošlosti su represivna tijela na ovim prostorima itekako služila za održavanje političke elite po svaku cijenu na vlasti, odnosno zaštitu njezinih i interesa povezanih osoba, ali ni danas njihova zlouporaba nije potpuno nestala. I tu – dakle u njihovoj zlouporabi i zaustavljanju takve prakse – treba tražiti razloge prijepora oko čelnih mjesta tijela progona, ali ne i samo njih. – Lozančić je bio privatni, odnosno osobni obavještajac Milanovića – ustvrdila je za bivšeg ravnatelja SOA-e predsjednica Kolinda Grabar Kitarović i time opravdano otvorila pitanje zašto ne raščisti do kraja zlouporabu državne službe u privatne svrhe, ako je toga uistinu bilo.
Ne upućuju samo izjave na to da se zloupotrebljavaju represivna i pravosudna tijela. Takav dojam ostavlja i praksa. Sud je, primjerice, odbacio USKOK-ovo prisluškivanje kao dokaz u slučaju zagrebačkoga gradonačelnika, a vukovarski je morao u zatvor iako je potonji sniman bez ikakvog naloga i upozorenja, ali je sud (ispravno) ocijenio da je od prava na privatnost tu ipak veći javni interes jer je bila riječ o pokušaju podmićivanja vijećnice. Postupci represivnih i poreznih tijela, kao što pokazuju i ovdašnji primjeri, mogu imati dugoročne posljedice ne samo za političare nego i poduzetnike i njihove tvrtke. No ne baš sve. Naime, dok jedni završavaju pod optužbama za koje se nekad pokaže da nisu bile utemeljene, drugi cijelo vrijeme nesmetano rade sve i svašta. A kad se kojim slučajem potonji i spomenu u optužnici, među okrivljenima ih na kraju – nema!?
Da ima i takvih slučajeva, zorno svjedoči posljednja optužnica protiv bivšega varaždinskoga gradonačelnika Ivana Čehoka i ostalih, u kojoj se na više mjesta navodi kako su nepripadnu dobit ostvarile dvije partnerske tvrtke, ali na kraju je okrivljena – samo jedna!? Zašto je tako, pitali smo i USKOK. Odgovor, međutim, nije stigao. Šteta. Kao što je šteta da se ni druge državne institucije poput policije ne brinu o transparentnom radu.
A odluke u vezi sa svima njima trebaju biti ne samo pravedne nego bi morale ostavljati i takav dojam. Naravno, ako se želi raditi nepristrano i profesionalno.
