Svodi li se danas, slično kao nekada u Rimskom carstvu, sve na sintagmu kruha i igara; jesmo li uistinu ušli u slijepo crijevo civilizacije u kojem se slave trivijalnosti, a važne se stvari zanemaruju; postali smo to društvo zabave u kojem je nebitno bitno; zemlja senzacija, zabave, sreće i uhljeba, kao što to vidi astronom Korado Korlević?
U godini u kojoj obilježava 65 godina poslovanja, vodeća hrvatska peradarska kompanija Koka, predstavila je novu visokotehnološku valionicu, investiciju vrijednu 20 milijuna eura, financiranu u potpunosti vlastitim sredstvima. Nova valionica, kako je istaknuto, dio je jedinog sustava proizvodnje pilećeg mesa u našoj zemlji s vlastitom proizvodnjom jaja za valionicu, koji omogućuje planirani kapacitet od 45 milijuna jednodnevnih pilića godišnje te sljedivost od roditeljskih farmi do gotovih Cekin proizvoda.
Na svečanom predstavljanju valionice Koke, koja je bila ključna za rast i razvoj poslovnog sustava Vindija, jednog od vodećih u zemlji, došli su predstavnici brojnih medijskih kuća, koje su izvijestile o velikom ulaganju poduzeća koje izvozi na desetak stranih tržišta. Bili su tu, naravno, i domaćini, prije svega vodeći ljudi iz poslovodstva Koke. Međutim, sudeći prema objavama, nisu viđeni predstavnici grada, županije i države? Zašto?
Moguće je da političari nisu pozvani. Međutim, to je malo vjerojatno, pogotovo da baš nitko nije pozvan. Dakle, izostala je simbolična podrška velikom ulaganju poduzetnika od strane politike i političara, koji su nekako baš u to vrijeme u Hrvatskome saboru imali puno važnijeg posla: trebalo se međusobno prozivati, omalovažavati svakojakim dosjetkama, ukazivati gdje (ni)je radila nečija bliska osoba, častiti se uvredama, raspravljali tko je smeće kojeg je trebalo očistiti 90-ih godina te u kojoj stranci je zapravo završilo...
Između toga, raspravljalo se o stvarnom smeću, odnosno nepropisno odloženom otpadu u Gospiću, Varaždinu i drugim sredinama, iako je tu sve potpuno jasno: propisi su loši, a inspektorat godinama nije radio svoj posao, kao ni oni koji su izdavali i ukidali dozvole za gospodarenje otpadom te za to trebaju i oni odgovarati, a ne samo neposredni počinitelji.
Čini se da našim vodećim ljudima osnovne stvari nisu jasne pa više vremena imaju za međusobne obračune i trivijalnosti unutar i izvan Sabora. Ili za gospodarstvo, koje se temelji na turizmu i iznajmljivanju, a ne na proizvodnji, dok i nama susjedne zemlje idu suprotnim smjerom pa zato iz njih uvozimo ne samo sirovine, već i strojeve. Zar smo uštinu došli do toga da se privatni sektor ne doživljava kao motor države, kojeg treba rasteretiti od poreznih nameta i raznih drugih opterećenja, nego kao bankomat koji služi za namirenje sve većih apetita države, koju se sve više zarobljava politička elita?
