Zbog ubojstva 19-godišnjeg maturanta, koji mu je dostavio hranu, okrivljeni je danas proglašen krivim. Za ubojstvo i držanje oružja, izrečena mu je jedinstvenu kaznu od 40 godina dugotrajnog zatvora, a obitelji žrtve mora isplatiti 50.000 eura te podmiriti troškove sudskog postupka. Je li time ostvarena ključni smisao kazne, koja nije samo kažnjavanje počinitelja, već i održavanje društvenog reda i posebice sprječavanje budućih kaznenih djela?
Županijski sud u Šibeniku izrekao mu je jedu od dvije najviše moguće kazne u nas, koje iznose 40 i 50 godina zatvora. Hrvatska je još 2002. potpisala Protokol br. 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda o ukidanju smrtne kazne u svim okolnostima, koji polazi od „uvjerenja da je pravo svakoga na život osnovna vrijednost u demokratskom društvu i da je ukidanje smrtne kazne bitno za zaštitu ovoga prava i za puno priznavanje urođenog dostojanstva svih ljudskih bića“.
Zacijelo postoje etički, filozofski i drugi temelji za uvjerenje da je pravo svakoga na život osnovna vrijednost. Međutim, postoje li takve osnove baš u svim okolnostima?
Priznajući ubojstvo, ubojica iz Drniša rekao je da nije čekao određenu osobu, već je planirao ubiti bilo koga tko će mu dostaviti hranu, samo da ode u zatvor jer je živio u teškim okolnostima zbog dugova. Svoju je odluku podrobno pojasnio.
- Dosadio mi je život, nisam više imao od koga posuđivati. Da je hranu dostavio bilo tko, isto bi prošao", rekao je u iskazu DORH-u , dodajući da je „mislio da će doći netko stariji u dostavu."
Rekao je da mu nije žao ni ubijenog mladića ni ikoga drugoga, jedino njegove umrle majke koja da je „živa, sve bi bilo drugačije."
Dostavljača je dočekao improviziranim pištoljem napravljenim prema uputama s YouTubea, a baš dan ubojstva pripremio je i vojni nož s oštricom dugom 30 centimetara u slučaju da zakaže pištolj, iako ga je ranije isprobao.
Odluku o ubojstvu donio je mjesec dana ranije, ali odustao jer se pojavio novac. Nakon toga je danima zvao dostavu radi pripreme, a kobnog dana je naručio ćevape i rekao da ne može izaći zbog bolova u nozi pa mu se hrana morati dostaviti u kuću.
-Očekivao sam samo jednog dostavljača. Kad su došla dvojica, odlučio sam prvog ubiti pištoljem u desnoj ruci, a drugog nožem, koji sam držao u lijevoj ruci iza leđa. Pozvao sam ih u kuću, ali nisu htjeli ući. Da jesu, rekao bih da je novac na stolu i onda bih pucao u potiljak. Mogao sam ga raniti, ali što bih onda dobio? Ne bih dobio ništa. Ako ga ubijem, onda ću dobiti više. Pobjegao sam iz kuće oko 23 sata. Oko 22:30 sam naručio hranu. Sve sam spremio, i torbu. Popio sam kavu na brzinu, namazao sam uljem čizme i trenirku da me pas ne može nanjušiti. Ne kajem se. Žao mi je jedino čizama koje sam izderao, rekao je okrivljeni.
U hrvatskom kaznenopravnom sustavu trenutačna najstroža kazna je dugotrajni zatvor u trajanju od 50 godina, a od 1. siječnja 2027. godine uvodi se kazna doživotnog zatvora. Je li to, međutim, dovoljno?
