Osobno, kao građanina, veseli me da USKOK jednakim pravnim žarom sumnja i istražuje te troši dragocjeno vrijeme i proračunske novce na ove male, kao i na ogromne slučajeve pronevjere, zloporabe i utaje poreznih novaca. Možda su ovo slučajevi koje se nadaju brzo riješiti, dok im Sanaderi i slični „mali“ građani sjede u svečanim ložama i skrivaju milijune eura po vikendicama. Ali to je slika hrvatskog društva, koju upravo pravosuđe zdušno oslikava crnim bojama.
Ovako se, itekako opravdano, gradonačelnik Ludbrega Dubravko Bilić osvrnuo prošli tjedan na svoj, dosada nepoznati predmet pred USKOK-om, koji ga tereti za nezakonito primanje naknade za odvojeni život još dok je bio ravnatelj Agencije za zaštitu podataka.
Ako je uistinu točno da se ga tereti za 14.500 kn sporne naknade, uistinu je nejasno i neshvatljivo zašto se time bavi Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala, odnosno gdje je tu korupcija i organizirani kriminal. Takav upit smo poslali USKOK-u, a odgovor čekamo. Isto tako zamolili smo iz USKOK-a objašnjenje zašto su prijavu protiv tvrtke, koja je „rješavala“ otpad i za to dobivala milijunske poticaje mimo znanja nadležnih, „spustili“ na najnižu moguću razinu, općinski DORH, koji je, nakon skoro tri godine, prijavu nedavno odbacio jednom jedinom rečenicom. Ovo “prebacivanje” prijave nejasno je tim više što je jasno ukazao da je vlasnička struktura tog poduzeća u više nego dobrim odnosima s dijelom policije, koja provodi izvide za tužitelje. I taj odgovor još očekujemo, možda i uzaludno, ali nesumnjivo bi bilo zanimljivo kako to da USKOK ne zanima kako su se dobivali milijunski poticaji, a zanima ga isplata desetak tisuća kuna...
Nisu to, nažalost, jedini primjeri u kojima se nadležna tijela ponašaju, blago rečeno, krajnje čudno. Zagrebački Trgovački sud, kao što smo već ukazivali, ne želi dostaviti prvostupanjska rješenja i to nastoji objasniti na osebujan način. Upravni sud u sličnoj situaciji jednostavno šuti. A šute i drugi. Primjerice, nakon nadzora u vezi zapošljavanja službenica, viši upravni inspektor utvrdio je da su zaposlene suprotno zakonu, i to jedna još dok je radila kod ranijeg poslodavca, a druga na mjesto za koje nije imala uvjete! Unatoč tome, kako se čulo na sudu, ništa nije poduzetno jer se natječaj proveo naknadno!?
Dok se tako oni “u milosti” bez posljedica zapošljavaju na dobro plaćenim poslovima u školama, zdravstvenim i sličnim ustanovama, županijama, gradovima i općinama i njihovim tvrtkama mimo natječaja jer se za posao “pročulo gradom”, a tijela progona ne bave se onim što bi uistinu trebala, čemu se onda čuditi što ljudi odlaze i da je Hrvatska među tri zemlje po broju radnika koji su se iselili?
