Ograničenje kupnje goriva u Sloveniji na 50 litara po osobi dnevno te 200 litara po pravnoj ili fizičkoj osobi s gospodarskom djelatnošću, više je odjeknulo u nas nego ishod nedjeljnih parlamentarnih izbora. Hoće li ovakvoj mjeri pribjeći i hrvatska Vlada ili se ipak zadržati na regulaciji cijene goriva, dvojba je koja se pojavila uoči najave novih mjera radi ublažavanja daljnjeg rasta cijena energenata, odnosno zadržavanja sigurnosti opskrbe, koje je Vlada donijela u ponedjeljak.
Jasno, financijske mjere koje uključuju promjenu trošarine nisu bezbolne jer utječe na državni proračun iz kojeg za plaće ide čak 14 posto BDP-a, ali neki bi i više, unatoč upozorenjima da razina socijalnih prava već sad nije dugoročno održiva, a kamo li u okolnostima izazvanim ratom na Bliskom istoku.
Kad su SAD i Izrael napali Iran krajem veljače, američki predsjednik Donald Trump govorio je da će sukob trajati tri do četiri tjedna. To vrijeme prolazi, a umjesto kraja, gledamo širenje sukoba kojemu se ciljevi mijenjaju skoro iz dana u dan. Doduše, glavna želja je jasna – promjena iranskog režima – ali ne i kako bi se mogla postići u kratkom roku.
Dok se traži izlaz, raste broj žrtava. Smrt za smrt, razaranja u regiji, a cijeli svijet trpi zbog zatvaranja Hormuškog tjesnaca jer to dovodi do ozbiljnih poremećaja u opskrbi naftom, plinom i umjetnim gnojivima te ostalog, što utječe na trošak transporta i (poljoprivredne) proizvodnje te cijenu krajnjih proizvoda.
Upravo zbog posljedica, pitanje je koliko je ispravan stav da bi EU trebala biti što dalje od (n)ovog ratnog sukoba, koji je zastupao i potpisnik ovih redaka.
- SAD je (opet) pokrenuo ratni sukob, i to novim napadom na Iran skupa s Izraelom, koji će utjecati i na zemlje EU te svijet, posebice ukoliko potraje. To, međutim, nikako ne znači da bi se one trebale vojnim snagama uključiti u nešto što od početka nema jasan cilj, a ono što se sada čuje i vidi nije uopće dobro. Dapače… Stoga se EU treba držati što dalje od novog ratnog sukoba bez odobrenja UN, Kongresa i mimo međunarodnog prava, koji njezine članice nisu potaknule niti imaju bilo kakav ozbiljan utjecaj na njega. To tim više što američki čelnici već neko vrijeme jasno poručuju da ‘Europa mora preuzeti ‘lavovski dio’ tereta u vezi s Ukrajinom” i da u SAD-u “ne misle da bismo ga mi trebali nositi”. Ako je tako, zašto bi onda EU trebala nositi teret i rata na Bliskom istoku, kao što je već nosila i tu i u Afganistanu, ukazivano je dan nakon početka rata.
Međutim, posljedice rata su strašne i mogle bi biti još veće pa bi trebalo pomoći da se što prije okonča. Diplomatski, ali ne samo tako, imajući na umu tko što radi u ruskoj agresiji na Ukrajinu.
