Ukidanje posljednje presude Ivi Sanaderu – naivnima jedinog ili barem glavnog krivca za sva koruptivna djela u nas – nije nikakva katastrofa za (pravnu) državu i pravosuđe u cjelini, kako pišu oni koji su bili na (telefonskoj) liniji tijela progona. Naprotiv, presuda Vrhovnog suda nedvojbeno je hrabra i nadasve dobra vijest ne samo za njega nego prije svega (pravnu) državu i sve građane ako je doista riječ o bitnim povredama kaznenog postupka i teškim povredama prava na pravično suđenje. Iako se tek očekuje obrazloženje presude, obrana Sanadera već dulje vrijeme ukazuje da propalo suđenje nije bilo fer, odnosno da se ukinuta presuda temelji na iskazima suoptuženika koji se nisu dali ispitivati, iskazima koji su se prilagođavali, pogrešnim izračunima imovine i štete…
Ako je presuda Sanaderu pala zbog toga, onda će biti uistinu zanimljivo vidjeti rasplet brojnih slučajeva u Varaždinu i okolici, koji su nedvojbeno nastali zbog selektivnog pristupa jer, primjerice, tko normalan može vjerovati da je samo jedna od svih domaćih farmaceutskih industrija „nagrađivala“ liječnike? Barem nekih varaždinskih slučajeva, kako će vrijeme zacijelo pokazati, ne bi bilo bez osumnjičenika koji su preko noći postajali svjedoci, osoba koje su o istoj stvari jedno govorile kao osumnjičenici, a sasvim drugo kao svjedoci. Ili svjedoka i procjenitelja koji su davali iskaze i iznosili procjene koje nemaju uporišta u stvarnosti, odnosno tužiteljstva koje je ustrajavalo u njihovu traženju sve dok nije dobilo ono što je htjelo. A kada su osumnjičene lišili slobode na temelju takvih iskaza, držalo ih se u pritvoru nepotrebno dugo sve dok nisu „pukli“ oni i/ili njihove obitelji i poduzeća, koja zbog toga danas tu gdje jesu...
Premda je Varaždin već dosta stradao zbog ovakvih žalosnih postupaka, kojih ne bi bilo bez osobnih interesa, oni nisu, nažalost, iščezli. Štoviše, kao što se može zaključiti iz istupa o balama, obračuni se i dalje nastavljaju, ali su uloge nešto izmijenjene. Naime, oni koji danas daju razumno rješenje, sada su na udaru, ali dojučerašnjih bliskih suradnika s kojima su zajedno prozivali svoje prethodnike!? Razlog je isti: želja da se političkog suparnika po svaku cijenu pokaže nesposobnjakovićem i dvojbenom osobom, pa makar zbog toga propali milijuni kuna, zaustavili se projekti poput TPV-a II, dodatno zagadio okoliš…
No, ako su jednom prošli, akteri takvog ponašanja više ne bi smjeli proći, tim više što su se na političkoj sceni pojavili oni koji kritiziraju, ali ne podmeću i pozivaju na suradnju u cilju općeg dobra, jer ovo što imamo ne vodi nikamo.
