Ima, naravno, sredina u kojima se živi bez ili s vrlo malo, odnosno sa slabim nogometom. U nekima i jako dobro. Ali još se u starom Rimu govorilo “kruha i igara”. A danas nema niti jedne igre popularne kao što je nogomet. Vrijedi to i za naš sjever.
Od nedjelje još i više jer je NK Varaždin pobjedom osigurao povratak u prvu ligu pred više od pet tisuća gledatelja, što je brojka kakvu nemaju ni neke prvoligaške utakmice. To ne čudi jer se klub uspio vratiti među najbolje domaće sastave nakon samo jedne sezone igranja u drugoj ligi, u što su na početku sezone vjerovali samo rijetki jer se povratak smiješio onima koji su skoro pred ispadanjem...
- Više nikada neću dopustiti da naš klub ispadne u II. ligu, poručio je predsjednik kluba Dražen Vitez nakon pobjede. Smjelo i hrabro obećanje dao je prvi čovjek kluba za koje će trebati puno ne samo njegovog rada i ljudi oko njega, nego i podrške sredine klubu, koji je u svojoj povijesti imao i uspone i padove.
Među uspjesima izdvajaju se četvrtfinale Kupa pobjednika kupova protiv Mallorce iz 1999., utakmica u kojima je igrao i izbornik hrvatske reprezentacije Zlatko Dalić, a veliki je bio uspjeh i pobjeda nad Aston Villom dvije godine kasnije u Engleskoj. Nije manjkalo ni žalosnih trenutaka, poput onih prije deset godina, kada je klubu bio blokiran račun za više od 32 milijuna kuna, a igrači i zaposlenici nisu vidjeli plaće mjesecima...
Srećom, takvi su teški dani sada nezamislivi zbog rada i karaktera vodstva kluba pred kojima se, nakon povratka među najbolje, kao izazov izdvaja završetak privatizacije kluba. Uspije li se u tome na pravi način, prva liga ne bi trebala biti problem. A najviši rang natjecanja nije danas samo čast i prilika, nego i izazov jer je bremenita problemima, kao što je zorno pokazao subotnji sukob navijača i policije.
Taj sukob je žalosna, a zamalo i tragična posljedica ne samo ponašanja navijača, već i odluke o zabrani unosa većih transparenata na stadion u Maksimiru, zbog koje su navijači odlučili propustiti utakmicu, unatoč plaćenim ulaznicama i putu iz Splita u Zagreb. Takva čudna zabrana, koja bi trebala biti predmet valjda nečijeg interesa, zacijelo je dovela do nasilnih ispada ogorčenih koji nisu htjeli igrati po pravilima bahatih koji su, više ili manje, postavljeni u mutnim vremenima hrvatskog nogometa, a naročito zagrebačkog kluba, koja se godinama pokušavaju raščistiti i pred pravosuđem.
Slična vremena, kada su odlazili milijuni pod dvojbenim okolnostima ili namještale utakmice, srećom, danas su izvan varaždinskoga nogometa i za vjerovati je da će tako i ostati, a onda ne bi trebalo strahovati za o(p)stanak među najboljima, uz malo sreće i puno rada.
