Ovo je povijesni rezultat za HDZ, poručio je Anđelko Stričak nakon što je u drugom krugu izbora za varaždinskog župana pobijedio Radimira Čačića. To isto, ali za SDP, mogao bi reći i Neven Bosilj, koji je pobijedio Ivana Čehoka. Budući da su prvi (izravno) izabrani dužnosnici svojih stranaka u Varaždinskoj županiji, odnosno Varaždinu, tu su uistinu povijesne pobjede za njihove stranke. Naravno, i za njih osobno.
No, hoće li Stričakova i Bosiljeva pobjeda biti značajne i za građane, to tek treba vidjeti. Naime, sve ovisi o tome što će i kako raditi, odnosno napraviti. Bilo bi žalosno da se promjene - koje su ljudi očigledno htjeli, kako zbog stila rada i ponašanja, tako i njihovih posljedica – svedu samo na promjene osoba, a da se načini upravljanja, primjerice, uopće ne mijenjaju ili vrlo malo, odnosno da sve više-manje ostane isto.
Želi li se uistinu ući u povijest ili barem napraviti iskorak ili odmak od dosadašnjeg, nužno je drukčije raditi i voditi, primjerice, upravne odjele, županijska i gradska tijela, poduzeća i ustanove, drukčije izabrati njihove čelnike, određivati prioritete te biti otvoreniji prema javnosti. O tome, nažalost, gotovo ni riječi nije bilo u kampanji za župana, koja se svela na međusobna prozivanja i ukazivanja što se napravilo, kao i što bi se trebalo napraviti, pri čemu nije bilo ničeg osobito značajnog, izuzme li se brza cesta koje se spominju godinama.
Nešto bolje bilo je u kampanju za varaždinskoga gradonačelnika, tijekom koje se ukazivalo da treba novi, otvoreniji pristup kod svega. Međutim, ne djeluje dobro što se u SDP-ovim Odgovorima za Varaždin transparentnost tek spominje, dok platforma Budimo grad načinu upravljanja u svom manifestu daje više prostora. No, ipak najvažnije je što će biti u praksi, a to će se možda prvo vidjeti kod načina rješavanja sudbine pročelnika, direktora i drugih, koji su postavljeni po ključu ranije većine...
