Nije lako uvijek biti na visini novinarskog zadatka. Izazovi su veliki, ali i prilike. Vidjelo se to zorno proteklih dana kada je izricana presuda varaždinskom gradonačelniku Ivanu Čehoku, gradskom vijećniku Davoru Patafti te Narcisi Huljev.
Za očekivati bi bilo da će se zbog toga u Zagrebu naći brojni mediji, osobito iz Varaždina i Varaždinske županije. Međutim, nije bilo tako. Izuzmu li se nacionalni mediji, završnicu suđenja u Zagrebu neposredno su u sudnici pratili i istog dana izvještavali fotograf i izvjestitelj svega jednog medija, čiji je nakladnik registriran na području Varaždinske županije! Da, jednog jedinog! Pogađate, Varaždinskih vijesti, koje su jedine bile i na drugom “Čehokovom postupku”...
Iako je izvještavanje svega jednog varaždinskog medija iz zagrebačke sudnice žalosna činjenica, još žalosnije je nešto drugo. Naime, na završnici suđenja u Zagrebu bili su i fotograf te izvjestitelj još jednog medija sa sjedištem u Varaždinu. No, tog dana od njih “ni slike ni tona”!? Zašto? Može se nagađati...
Međutim, najžalosnije je to što je prošli tjedan upravo taj varaždinski medij - čiji ljudi dolaze u Zagreb i onda zašute - počeo dijeliti lekcije svima, pa i Varaždinskim vijestima. I to još o vjerodostojnosti u nepotpisanom članku u kojem se naglašava da je kod njih svaki nepotpisani tekst - marketinški, dakle, plaćeni!?
Dok Varaždinske vijesti relevantnost i vjerodostojnost nastoje postići u prvom redu svojim radom, ovi drugi to misle postići ovakvim prozivanjem!? No, ako već to rade, onda bi trebali uzeti neki uistinu bitan primjer, a ne (ne)objavljivanje razgovora s varaždinskim županom Radimirom Čačićem jer tu za Varaždinske vijesti nema ničeg spornog.
Naime, župan je odgovarao na pitanja novinarki dvaju tjednika o unaprijed dogovorenim temama. Razgovor je na kraju objavio samo jedan medij, Varaždinske vijesti, a drugi to nije htio, čak ni ukoliko bi prostor bio plaćen. Zašto nije? Tvrdi se zbog vrijeđanja, osobnih obračuna i neargumentiranih optužbi, ali toga u razgovoru nije bilo ništa više nego što je to uobičajeno. Štoviše, bilo ih je i puno manje u odnosu što taj medij piše npr. o Goranu Habušu i njegovim suradnicima, iako je valjda jasno da oni nisu jedini krivci za ovo što imamo...
Nadalje, tvrdi se da je razlog neobjavljivanja to što župan nije htio odgovoriti na pitanja u vezi Piškornice i kupovine MBO-a, iako je oko toga njegov stav odavno jasan. Možda nekom ne paše?
Naravno, kad je potrebno, treba reći i „ne“ županu. Ali ne samo njemu, već i gradonačelniku, načelniku... pa i vlasniku, ukoliko medij koristi za osobnu, a ne javnu korist. A kako tu tko stoji, valjda ne treba trošiti riječi... Ili možda treba?
