O Svjetskom nogometnom prvenstvo u Kataru, kao o nijednom do sada, nije se govorilo samo u svjetlu dobrih stvari, već i drugih, loših, ili barem manje dobrih. Tako se zbrajalo koliko je, primjerice, radnika preminulo gradeći stadione u zemlji koja ih skoro uopće nije imala, zatim tko je koliko i kome te što platio, odnosno isporučio da bi se najveće svjetsko nogometno događanje održalo baš u toj državi i tome slično.
Međutim. unatoč svemu tome, poklonicima nogometa u našoj zemlji Katar bi mogao ostati u jednom od najljepših, a možda i najljepših sjećanju. A kako i ne bi kad je hrvatska nogometna reprezentacija ušla u polufinale, nakon što je pobijedila favorizirani Brazil u utakmici koja nije bila baš za one slabih živaca. A nakon utakmice ime naše zemlje spominjalo se u mnogim dijelovima svijeta, kao i reprezentacije te igrača i izbornika...
Hrvatska se danas smatra nogometnom silom, neovisno kakav će biti njen konačan plasman. Kad bi samo na tome stali, dakle na polufinalu, i ostali među četiri najbolje reprezentacije - a za nadati se da neće - nameće se pitanje zašto je naša, mala zemlja u nogometu tako uspješna kako zacijelo nije ni u čemu drugome, iako ima svijetlih primjera i u drugim područjima.
Talent se često ističe bitnim čimbenikom uspjeha u mnogim područjima pa tako i u nogometu. No, isto tako navodi se i rad, motivacija, okruženje pa i sreća. Sportski rezultati su itekako jasni i mjerljivi, kao i kvaliteta sportaša pa je lako utvrditi tko je talent i tko radi, a tko nije niti ne radi. A oni koji imaju talent i rade, brzo se prepoznaju i otvaraju im se vrata europske nogometne scene.
Naravno, treba znati posložiti sve te izvrsne pojedince, dokazane na međunarodnoj sceni, odrediti kako se valja suočiti sa suparnicima... Znalaca za to ima, samo im treba dati priliku.
U našoj zemlji, kao i bilo kojoj drugoj, talenata nema samo za nogomet ili sport. Ima tu i uspješnih poduzetnika, znanstvenika, glazbenika, umjetnika... Dokazano. No, ti, najbolji u drugim područjima, prerijetko dobivaju priliku i priznanja kao u nogometu, iako i tu zna biti svačega, no ne za dugo. Zbog širokog utjecaja na razne sfere života, posljedice loše ili barem ne najbolje selekcije posebno se vide i osjećaju na političkoj sceni, čiji nam se akteri prečesto čine ispod razine poželjnog znanja, rada, poštenja, pristojnosti...
A zašto je to tako? Zašto, ako imamo talente ili barem sposobnije, takvi nisu (više) u politici, ne zauzimaju odgovarajuća mjesta, već čine to neki drugi? Nešto zacijelo ovisi o pojedincu, ali puno toga ovisi o njegovom okruženju, dakle, svima nama. Mi trebamo prepoznati i razlučiti tko je tko, tko je sposoban a tko nije, tko je pošten a tko nije... I to prije svega na izborima, ma kada bili...
