Otkad postoji kao samostalna država, Hrvatska nikada nije imala pozitivan prirodni prirast stanovništva, odnosno veći broj rođenih nego umrlih, izuzev 1996. i 1977. Svih ostalih godina uvijek je više bilo umrlih nego rođenih, ali lani je bilo najlošije do sada: čak 16.702 umrle osobe više nego rođenih, a posljednjih je desetak godina ta brojka uglavnom iznosila oko 10.000, a u desetljeću prije oko 5.000. Negativan prirodni prirast lani su imale ne samo sve županije nego i Grad Zagreb. Doduše, potonji i Međimurska te Dubrovačko- neretvanska županija najmanje, a najviše Karlovačka i Sisačko-moslavačka, dok se Varaždinska županija našla u sredini s prirodnim kretanjem od -911, odnosno 2.366 umrlih i 1.455 rođenih.
Prošlogodišnji neslavni rekord nije toliko posljedica toga što je umrlo 54.000 ljudi, jer ta brojka gotovo svake godine prelazi 50.000. Veći uzrok velikoga lanjskog pada prirodnog prirasta rekordno je mali broj rođenih – 37.252, dok je prethodnih godina rođenih bio blizu 40.000 ili više od toga, a 1995. i 1996. više od 50.000, dok će 1997. vjerojatno ostati trajno zapamćena po čak 55.501 rođenom stanovniku. Sa stopom nataliteta od 8,9 posto Hrvatska je pri dnu u Europi, na kojem su Italija (8), Portugal (8,3) i Grčka (8,5), ali i ne tako daleko od Njemačke (9). No bolji smo od Lichtensteina (8,7), a s Kosovom se ne može nitko uspoređivati (17).
Već ove brojke i zemlje uz koje su vezane jasno ukazuju da kretanje nataliteta nije ni izdaleka posljedica samo gospodarskih (ne)prilika, jer kad bi bilo tako, onda bi Njemačka i Kosovo „zamijenili“ mjesta. Očigledno, kada je natalitet u pitanju, nije sve u novcu. Dosta je u običajima i stilu života. Među silnicama koje utječu na stil života, pa i natalitet, svakako je odnos prema radu i radne obveze, pogotovo kad je u pitanju stil i kvaliteta života obitelji. Osobito to vrijedi za roditelje koji rade samo vikendima. Naravno, ima poslova kod kojih je nužan rad nedjeljama i blagdanima, ali ima i onih gdje to nije, pa ipak se radi, kao što je slučaj s trgovačkim lancima, koji su zatvoreni ili barem rade kraće u te dane u nekim drugim zemljama. No ne i u Hrvatskoj, gdje se čak natječu tko će raditi dulje u nedjelju ili blagdanima. A takav rad ne samo da se u nas zakonski dopušta, čak i kad je slabo plaćen, nego se i mirno gleda, dok se istovremeno bori za život i molitvama ispred bolnica.
Zašto takvih molitvenih skupova nema nedjeljama i blagdanima ispred trgovina i trgovačkih lanaca? Ili zašto nitko ne zove na suzdržavanje kupaca od nedjeljnih odlazaka u trgovine? Možda bi to polučilo neke pomake i pomoglo zakonskim inicijativama za drukčije reguliranje rada i „petkom i svetkom“, a time pripomoglo kvaliteti života, bez koje je teško očekivati pomake i u natalitetu.
