Jesu li pogriješili varaždinski župan Radimir Čačić i osmero vijećnika Županijske skupštine kada su se prije mjesec dana cijepili protiv COVID-19, naglašavajući da svojim primjerom žele pokazati kako je cijepljenje jedini uspješni način za držanje pod kontrolom širenja zaraze? Jesu li zapravo zlouporabili položaj saborski zastupnici, koji su se u siječnju također cijepili, objašnjavajući da time šalju poruku o sigurnosti cjepiva?
Iako su se već tada javljale dvojbe oko stvarnih motiva siječanjskog cijepljenja političara, posebice onih u Hrvatskom saboru pa su neki zastupnici i odbili cijepljenje, prava bura zbog cijepljenja preko reda stvorila se tek ovih dana. I ne toliko zbog političara. Naime, budući da su izostale dogovorene količina cjepiva, javio se toliki interes za njim da su neki spremni otići na cijepljenje i u inozemstvo. A kad je nestašica nečega, onda je to dobra podloga za pogodovanja.
Tako se iz gotovo iz dana u dan čuju osebujna objašnjenja za slučajeve cijepljenja istaknutih pojedinaca mimo dogovorenog reda prema kojem su prvi procijepljeni zdravstveni djelatnici i korisnici domova umirovljenika, a tek onda na redu građani prema dobi i rizičnim skupinama. Lavinu su zakotrljali slučajevi predsjednika HGK i rektora zagrebačkog Sveučilišta, koji se prošlog mjeseca cijepio sa suprugom, iako tada još nije bio na redu, a uz to je prebolio koronu. No, najviše polemike izazvalo je priznanje ravnateljica Klinike za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević” da je cijepila svoju mamu. Iako je potonja starija od 80 godina i rizičnog zdravlja, nekima je i njezino cijepljenje sporno, što je krajnje dvojbeno.
Polemika oko cijepljenja zacijelo bi bilo manje da se pravodobno i detaljno propisalo tko se i kada cijepi. No, tek ovog je vikenda napisan Protokol cijepljenja koji je poslan na odobrenje Ministarstvu zdravstva, čije su inspekcije počele prikupljati podatke o cijepljenju osoba koje nisu bile na redu. Što će biti nakon toga, oprečna su razmišljanja, od onih da ne bi trebalo zbog toga dizati buku pa do tog da se radi o kaznenom djelu.
Kako bilo, izostanak protokola cijepljenja ne treba čuditi, budući da je malo toga u vezi pandemije u nas bilo pravovremeno javnosti poznato. Tako dok su u drugim zemljama statistički zavodi na svojim internetskim stranicama trenutno objavljivali podatke o broju, dobi i mjestu oboljelih, kod nas je to bila tajna dostupna samo posvećenima. A još i danas se točno ne zna koji su uvjeti za zaoštravanje i popuštanje pojedinih protuepidemijskih mjera, kao i što one točno obuhvaćaju. Stoga smo svjedoci nelogičnosti kao one oko mogućnosti prodaje kave, napitaka i sl., koje od ovog tjedna mogu prodavati i kafići. No, zar im se samo to isplati? Teško, jako teško.
