Da se naši poduzetnici uistinu trude i znaju kako doći i ostati na zahtjevnim tržištima, ovih je dana potvrdilo poduzeće Machiper oprema, koje je proširilo svoje kapacitete. I to većim dijelom uz pomoć europskog novca, usprkos složenim procedurama i zahtjevnim uvjetima, što će se promijeniti jer, kako je u nedjelju upozorio ministar regionalnog razvitka i EU fondova Tomislav Tolušić, od 150 milijuna eura koji su na raspolaganju poduzetnicima povučeno je do sada samo oko sedam milijuna eura. Učinkovitost kakvu je pokazalo spomenuto i druga poduzeća, koja su također uspjela doći do europskog novca, rijetko se susreće u javnom sektoru, osobito kada su posrijedi državne institucije i lokalna samouprava. Tu se uistinu teško usvajaju nove vještine i ciljevi, a stare navike i privilegije još teže napuštaju. Vidjelo se to prošli tjedan na propalom pokušaju ukidanja povlastice primanja plaće godinu dana nakon prestanka mandata saborskim zastupnicima.
Tome je na kraj pokušao stati MOST, koji je za neuspjeh okrivio prije svega zastupnike koalicije Hrvatska raste jer su već aktivirali spornu mogućnost. O tom propalom pokušaju razvila se polemika pa su se osjetili pozvanima nešto reći i na lokanoj razini. Varaždinski laburisti ustvrdili su da je riječ o dogovoru, odnosno samo igrokazu u režiji MOST-a za ostanak „kraljevskih privilegija“. Kako za to nisu ponudili suvislo objašnjenje, bolje bi im bilo da se osvrću na lokalne pojave očuvanja „kraljevskih privilegija“ koje su im bliže i poznatije.
Recimo, zapošljavanja u našim javnim ustanovama i poduzećima. Tu je u pravilu i dalje vrlo bitan stranački dogovor i pripadnost političkim strankama, odnosno njihovim strujama, što je potpuno demotivirajuće za sve stručn(ij)e, koji nisu politički aktivni te krajnje štetno ako je članstvo u stranci najvažnije, a ne stručnost i rezultati. Bez obzira što dužnosnici to demantiraju, teško se oteti dojmu da je u izboru novih čelnika Doma zdravlja Varaždinske županije i Zavoda za javno zdravstvo Varaždinske županije došlo upravo nakon dosada rijetko viđene političke kombinatorike. No, usprkos tome, to i ne bi bilo toliko dvojbeno da novi ravnatelji imaju iza sebe iskustva ili pozornosti vrijedne rezultate u vođenju ustanova iste ili slične djelatnosti. Ili možda imaju?
Bilo bi zanimljivo javno čuti obrazloženja ovih odabira kako ne bi ostao dojam da je riječ o još jednom ponajprije političkom, a ne stručnom odabiru, nakon kojeg nas ne bi trebali iznenaditi negativni poslovni rezultati – koje ćemo onda svi zajedno sanirati proračunskim novcem – ili raznorazne neugodne spoznaje do kakvih se došlo nakon nekih recentnih političkih imenovanja, kako na nacionalnoj tako i lokalnoj razini…
