Tako ste kao Borba 1989. godine, poručio nam je ovih dana varaždinski gradski vijećnik, koji je u Gradsko vijeće ušao s liste koja čini vladajuću većinu, nezadovoljan ne samo s našim praćenjem aktivnosti varaždinske gradske vlasti, nego i njegovih, posebice prilikom donošenja nekih, financijski vrlo zahtjevnih odluka... Jasno da nije nimalo ugodno čuti usporedbu s glasilom komunističkog sustava u trenutku njegovog urušavanja pa makar takva ocjena nema blage veze sa stvarnošću, ali kamoli sreće da je to jedino što slušamo i čitamo na naš račun.
U ovo predizborno vrijeme, kada se pokušavaju svesti računi što je tko i zašto radio ili pak obećava(o), više nego ikada jednima smeta što se o nečemu piše, a drugima što se ne piše ili ne onoliko koliko oni željeli. I to ne bi bio toliki problem da kod toga ne gube iz vida stvarnost, i to samo zbog osobnih računica.
Halo, vi ste cijepljeni od ozbiljnog novinarstva? Izvještaj s derneka HDZ-a, a ni redak o predstavljanju kandidatkinja za gradonačelnicu i zamjenicu platforme “Budimo grad”. Nije vas bar malo sram? Ha? Ovakvu nam je poruku pretprošle subote poslao nitko drugi nego partner spomenute kandidatkinje za gradonačelnicu, koji se nije mogao dočekati našeg izvješća s njezinog predstavljanja. Istina, ono je objavljeno kasnije, ali gotovo osam sati prije nego je svim medijima poslano izvješće iz same platforme!
No, ubrzo se pokazalo da nije sporno samo vrijeme objave nešeg izvješća, nego i sadržaj. Naime, nekima je zasmetalo to što je u izvješću stajalo da dio javnosti smatra kako za svega stoji Hrvoje Petrić, odvjetnik i dopredsjednik udruge Varaždin bez smeća, koji je i administrator povezanih Facebook stranica. Iako takav dojam uistinu postoji u dijelu javnosti, opravdano ili ne, uklonili smo taj dio članka. Međutim, to nije bilo dovoljno. Sad nas se prozvalo zbog toga što je Petrić zamoljen da objasni kako to da je sat vremena Gradu Varaždinu naplaćivao i do 500 kuna, a zaposlenicima je isplaćivao plaću nešto višu od 4.000 kuna, odnosno zašto nismo ništa pitali kandidatkinju za gradonačelnicu.
Istina, nismo je pitali, ali nisu ni drugi, no to nastojimo “popraviti” intervjuom za koji s naše stane volja postoji. Međutim, ako mediji nemaju slobodu da sami izaberu koga će i što pitati, zašto da tu uopće dolaze? Da doslovno prenosu ono što će ionako sami kandidati poslati? Zar nije u javnom interesu pomnije pogledati kakvi su zapravo svi koji ulaze u izbornu utrku, bili oni na vlasti ili njihovi kritičari? Vidjeti jesu li potonji uistinu nešto novo i bolje? Kakvi su to mediji koji propituju samo jedne, i tu u detalje, ali ne i druge, odnosno sve? Kome smetaju oni koji propituju? I zašto?
