Ako je bilo onih koji su vjerovali da su snage SAD-a otele venezuelanskog predsjednika Nicolasa Madura (samo) radi optužnice zbog veze s narko kartelima, odnosno da to ne znači da se predsjednik D. Trump ponaša nerazumno te mimo naloga i (međunarodnog) prava, onda takvih više ne bi trebalo biti. Kao nikada prije, prošlog tjedna postalo je jasno da dolazi u pitanje dosta toga na što smo bili naviknuli te da ulazimo u nešto novo i nepredvidivo jer su se važni - pogubili.
Kad se na nekom području proizvodi popularna droga, kao što se kokain na sjeveru Južne Amerike, onda nije neočekivan utjecaj narko kartela na institucije vlasti. Kao nekada Meksika i Hondurasa, čiji je bivši predsjednik u SAD-u i osuđen zbog suradnje s narko kartelima. No, njega je lani pomilovao upravo predsjednik SAD-a, čiji poziv za ulaganje u naftom prebogatu zemlju baš ne slijede velike kompanije.
No, Trump ne staje nakon avanture u Venezueli, čiji motiv nije jasan. Štoviše, prijeti i drugima južno, ali i sjeverno od SAD-a. - Morat ćemo braniti Grenland… SAD će to učiniti lakšim ili težim putem, ustvrdio je Trump, dok Bijela kuća razmatra kupnju tog danskog teritorija, a ne isključuju ni mogućnost preuzimanja silom!
SAD silom zauzima tuđi teritorij!? Donedavno bi to bilo nezamislivo, ali ne i od kada ga vodi nepredvidivi. Trump govori da otok treba zbog sigurnosti jer bi na njega mogli doći Kinezi i Rusi, iako na njemu SAD već ima bazu, a bi mogao i više… - Meni ne treba međunarodno pravo. Moju moć kao predsjednika ograničava samo moj vlastiti moral, moj vlastiti um, veli Trump, što izaziva zebnju jer je, primjerice, imao solidan odnos s J. Epsteinom, seksualnim prijestupnikom nad djecom.
Očigledno, dvije velike zemlje, Rusiju i SAD, vode predsjednici opsjednu veličinom i sobom, koji svoje nerazumne apetite za tuđim teritorijima pravdaju potrebom za sigurnošću, i to u vrijeme dok razorna oružja prelete tisuće kilometara za par minuta, a najvrjedniji resurs su već neko vrijeme (obrazovani) ljudi. I to nije sve. I najbliži suradnici Putima i Trumpa prijete i dijele lekcije, poput potpredsjednika JD Vancea, koji EU priziva zbog (ne)slobode slobode i migrantske politike, dok se istovremeno u SAD-u ubijaju građani na ulicama, a mase prosvjeduju i viču: “No king”!
Demokratski sustav rijetko iznjedri one iznad prosjeka, ali ne bi trebao ni one ispod njega, premda znamo iznimke. Zato ostaje za nadati se da će američki sustav “provjere i ravnoteže” naći rješenje za nerazumne poteze svog predsjednika, koji je sada pred novim uzavrelim izazovom, Iranom, a još nije riješio ni stari, rat u Ukrajini, gdje su se i naši pogubili: odlučno odbiju slati promatrače u slučaju uspostave primirja, a istovremeno odaju počast promatračima koji su nam bili itekako važni...
