Čemu bi u medijima, točnije javnim glasilima trebalo davati prostor jer je to od javnog interesa, a čemu ne, dvojba je koja se stalno nameće novinarima, a (pre)često i od političara. Čak je i predsjednik Vlade pokušao nešto o tome reći, nešto u stilu da on veli što (ni)je tema, nakon čega su se mnogi digli na noge. No, takvi pokušaji drugih uglavnom su nezamijećeni, osobito ako nisu javni, iako ih je više, posebice u vrijeme izbora, kao što je u Varaždinu.
Upitavši kako je, istaknuti je političar urednika zatim pitao kako stoji s mentalnim zdravljem! Jer, kako je uvjeren, navija za dvojicu njegovih oponenata, što primjećuje kroz odabir tema. Ali ni riječi što bi to zapravo bilo sporno! Međutim, to je kamilica u odnosu na ono što su spomenuta dvojica izgovorila istome uredniku. Naime, kako su duboko uvjereni, umjesto uravnoteženih novina, on radi politički bilten za onog prvog političara, njihovog protivnika.
A kako ovi, pronicljivi politički saveznici potkrepljuju svoju tvrdnju o pretvaranju javnog glasila u politički bilten njihove konkurencije? Nije im (toliko) sporno ono što se objavljuje, već ih muči zašto se ne objavljuje ono što bi, po njima, trebalo, osobito o političkim suparnicima i bliskim im ljudima. Tako drže da bi trebalo navoditi pripadnost stranci uz ime pa makar osoba nije ni na kakvoj javnoj funkciji, a svakako da su posao dobili kum i brat političkih konkurenta, iako ne navode što je kod toga sporno. Misle i da na naslovnici treba objaviti koliko stanova ima njihov politički oponent, kao da je to samo po sebi sporno.
Tu se, međutim, ne staje. Jedan misli da je prvorazredna novinarska tema manja prometna nesreća brata njegovog oponenta, iako nije ni prva ni zadnja kod vozača koji trećinu radnog vremena voze unazad pa nastala oštećenja redovno pokriva kasko.
Ali to nije sve. Njegov politički saveznik, upitan može li se osvrnuti na izgledni ispad stranačkog kolege, iskočio je iz kože te zapitao zašto se samo njegovi prozivaju, iako nije mogao navesti niti jedan primjer sličnog incidenta nekog od njegovih oponenata. A kada mu je rečeno da ne može određivati što je tema, a što ne jer nisu svi novinari na honoraru njegovih suradnika, počeo je govoriti o ugovoru, uskraćivanju asfalta onima koji ga neće slijediti...
Za ovakva soljenja pameti nema, naravno, nikakve potrebe. Svatko tko misli da treba biti tema nešto što se neopravdano zaobilazi u jednom mediju, može se javiti drugom. Ili lijepo sam o tome javno progovoriti. I to će nesumnjivo odjeknuti. Naravno, ukoliko se radi o nečem uistinu spornim i u javnom interesu, a ne pokušaju difamiranja ispod svake razine, što političku scenu pretvara u kaljužu od koje sve više ljudi zazire...
