Ni predsjednik Vlade RH Andrej Plenković, ni potpredsjednik Vlade Predrag Štromar, kao ni nazočni ministri, državni tajnici i saborski zastupnici te Marin Bosilj, načelnik općine Sveti Ilija u kojoj je svečano označen početak gradnje nove škole, nisu privukli toliko medijske pozornosti s tog događaja koliko Radimir Čačić, varaždinski župan i predsjednik Reformista.
Ne onim što je rekao, svojom gestikulacijom i mimikom, dok je izjavu davala Blaženka Divjak, ministrica obrazovanja koja je u školi išla upravo u Iliji. - Svjestan sam kako kontekst i okolnosti ničime ne opravdavaju način na koji sam reagirao na upit koji nije bio povezan s gospođom Divjak, napisao je Čačić u isprici.
I prije isprike, a posebno nakon nje, krenule su osude. Međutim, svi koji imaju djecu u školama, zacijelo su se bar jednom našli u situaciji kada nisu znali što bi napravili pametno od frustracija. Jer, iako se škola na daljinu uspjela uspostaviti, brojni su se problemi prelamali i na djeci i na roditeljima, koji su bili prisiljeni dijelom preuzeti ulogu učitelja, osobito kod najmlađih učenika.
Kao prvo trebalo je osigurati kvalitetnu internetsku vezu, što nije lako na ruralnim i rubnim gradskim područjima. Naravno, tu je i računalo, što je poseban izazov za višečlane obitelji. A računalo ništa ne znači bez programske podrške, koja je posebno zahtjevna za srednjoškolce koji rade filmove, animacije i sl. Ukoliko za to nisu dobili besplatnu alternativu, dobivali bi poruke da se - kao i drugi - snađu!?
I kod organizacije nastave svašta se vidi. Recimo, nastava na daljinu donijela je neke dobre stvari, među kojima je zacijelo ta da učenici više ne moraju ustajati u 6 ili još ranije radi nastave malo iza 7 ili 8 sati. To je relikt prošlosti od kojeg bi se trebalo maknuti budući da se bolji rezultati u učenju i radu postižu kad si naspavan, osobito u dobi razvoja. Međutim, usprkos tome, kao i tehničkim izazovima, neki nisu mogli odoljeti pa su provjere znanja zakazivali u 8 sati ili još ranije!?
Jasno, za ovakve stvari nije odgovorno ministarstvo obrazovanja na kojem se često prelamale osebujnosti pojedinih nastavnika, a posebno odluke nacionalnog stožera ustrojenog zbog širenja zaraze, koja ipak jenjava pa se sada otvaraju i škole za niže razrede. Odluke toga tijela predugo su se držale neprikosnovene, iako je bilo od početka jasno da će zatvaranje svega i svačega smanjiti zarazu, ali da jednostavno nemamo gospodarske snage za takav pristup od kojeg se sada brže bolje odustaje, dijelom i zbog izbora.
A iako ćemo na birališta uskoro, što govore svakojaki istupi, nište ne čuje o ključnim stvarima, primjerice, kako to da je BDP Hrvatske na 61% prosjeka EU, a u Rumunjskoj je došao sa 44 % na 63% prosjeka EU, dok je Litve 78%, Slovenije 85%, Češke 89 %... Hoće li se zbog toga netko ispričati ili dati rješenje za veći pomak?
