Manje od dva tjedna je do parlamentarnih izbora, koje neki ocjenjuju najmanje izvjesnim do sada, a neki najdosadnijim, imajući u vidu da su gospodarske teme, pojačane koronakrizom, ustuknule pred starim obrascima podjela, ovaj put ne (toliko) raspravama o ustašama i partizanima, koliko – srednjim prstom. I to, ni manje ni više, bivše predsjednice, tako da smo se opet samo mogli primiti za glavu i zapitati se kako je moguće da je on(a) bi(la)o na čelu države.
No, osim po neizvjesnosti, a nekima i po dosadi, ovi parlamentarni izbori ostat će zapamćeni i kao najprljaviji do sada. Pogotovo u Varaždinskoj županiji. Prvo se krenulo u javno propitivanje je li Miroslav Marković, predsjednik varaždinskog SDP-a, „primjeren“ kandidat za izbornu listu, i to samo zbog toga što bi u nadzorni odbori prije više godine bio izabran jer bi bio nezaposlen, što se na kraju pokazalo netočnim.
Nije, naravno, nimalo sporno javno propitivanje mogućih saborskih zastupnika, već kako se to radi. Naime, uopće nije jasno zašto bi odjednom bilo sporno da netko bude izabran s burze za bilo što, pa i u politici, pogotovo kada je bilo primjera da je nezaposleni postao zamjenik gradonačelnika, a u Gradsku se vijećnicu svojedobno ulazilo i ucjenama te trgovinama...
A što se tiče Hrvatskog sabora, zgodno bi bilo vidjeti što su radili esdepeovi zastupnici prije nego što su sjeli u sabornicu... Ali to se ne propituje, a još manje se dovodi u pitanje žalosna i ustaljena praksa prema kojoj nadzorna tijela služe kao sinekure, i to ne nezaposlenima, već podobnima, koji svoje funkcije gube čim otkažu poslušnost, umjesto da se javnim natječajima odabiru sposobni.
Međutim, iako su neslaganja unutar SDPa izazvala pozornost, ona nisu ni izdaleka usporediva s onime što se zbiva oko kandidata HDZ-a. Prvenstveno Anđelka Stričaka, predsjednika HDZ-a Varaždinske županije. Protiv njega su na adrese medija još od veljače, kada su – slučajno ili ne - krenuli unutarstranački izbori, počele stizati anonimne prijave za navodno obiteljsko nasilje, i to temeljem prijave stare više od deset godina, koja je iste godine pala na sudu.
Usprkos tome, redovito pred svake izbore redakcijama stižu dokumenti varaždinskog Centra za socijalnu skrb pa nije čudo da što policija istražuje o čemu se radi. Za nadati se samo da se istraga neće pokazati kao nemoguća misija, poput one oko krađe oružja, ali ni to ne treba isključiti.
No, dok je Davor Bernadrić sastavljanjem liste pojačao unutarnje nezadovoljstvo, Andrej Plenković ga je smirio, tako da na listi HDZ-a u III. izbornoj jedinici ima kandidata iz Varaždinske županije kao nikada prije. I kada se činilo da je intrigama došao kraj – nova prijava!? Treba li se onda čuditi što je Hrvatska i dalje u EU na pretposljednjem mjestu po stvarnoj individualnoj potrošnji i BDP-u?
