Umjesto da prizna kako je otišao predaleko, izrekavši tešku glupost da je Hrvatska propali projekt pa se za to lijepo i pristojno ispriča bez ikakve zadrške i primisli, varaždinski gradski vijećnik platforme Budimo grad, Hrvoje Petrić, nastavio je s uvredama nakon otvorenog pisama Koordinacije braniteljskih udruga Varaždinske županije. Drsko i smiono, a ponajviše zajedljivo. I to prema kome - braniteljskim udrugama i njihovim članovima!
Niže Petrić otrovne strelice prema onima koji u rat zacijelo nisu otišli radi bilo čijih privilegija, ponajmanje nekih prolaznih ministara i političara, što im predbacuje. Za razmišljanje o povlasticama ranih 90-ih nije bilo vremena. Tada, kada se kretalo na bojišnice, jedna od prvih misli bila je hoćeš li se uopće živ vratiti. U takvim, teškim okolnostima velikosrpske agresije, kome je mogao na pameti biti nekakav stan, red na bolnički pregled i tome slično?
Uostalom, toga su se nagledali u bivšoj saveznoj državi gdje su bivši partizani, odnosno vojne osobe, imali čak i svoje zasebne zdravstvene ustanove, kao i opskrbu živežnim namirnicama, a članovi obitelji povlaštene pozicije. I to se prenosilo iz koljena na koljeno, kao u feudalno doba...
Onima koji su smogli snage i nadasve hrabrosti da se dignu protiv ovakvog, lijevog totalitarizma - koji je građane doveo do toga da su namirnice dobivali na kartone 80-ih godina te se vozili par-nepar - varaždinski vijećnik soli pamet kada bi i kako, odnosno na što trebali reagirati. I to samo da prikrije glupost koju je izrekao.
Hrvatska, naravno, nije (još) ono što bi trebala biti, ali daleko od toga da je propala, kao što je vijećniku očito draga Jugoslavija. A to što nismo tu gdje se htjelo, ponajmanje su odgovorni braniteljske udruge i njihovi članovi, koji su izvojevali slobodu za stvaranje bolje sutrašnjice. Što još bi trebali, uključivati se u svakodnevni politički život, kao nekada SUBNOR!?
A to što nismo tu gdje smo se nadali krivnja nije branitelja, već onih političara koji misle na sebe i svoje, a javni interes im je zadnja rupa na svirali! Takvi, primjerice, masno naplaćuju već same razgovore u javnom sektoru, kojem zatim za trivijalne usluge naplaćuju još i više, i to bez ikakvih valjanih rezultata. Istovremeno, dok se bogate, svojim zaposlenicima isplaćuju smiješne iznose samo da bi imali što manja davanja iz kojih se financiraju javne usluge... I onda se čude, štoviše, prozivaju što nam te usluge nisu bolje!? Poznato?
Ali to nije sve. Unatoč svemu tome, uspijevaju na izborima pa onda glasuju za svoje, usput držeći drugima prodike o kriminalu, pogodovanjima...!? Kako to? Ako netko veli da je Hrvatska slučajna država pa bude izabran za predsjednika, zašto onda ne bi netko tko je govori o propaloj državi bio barem gradonačelnik? Dakle, nisu zapravo oni naš glavni problem...
