Dok se radi zaštite od teških posljedica zaraze korona virusom, koji muči svijet već godinu i pol dana, sve češće najavljuje mogućnost cijepljenja i s trećom dozom cjepiva, još uvijek je (pre)veliki broj onih koji su nisu cijepili niti jednom. I to čak u zemljama koje imaju cjepiva, pri čemu je poseban problem što se ne žele cijepiti ni sva starija populacija, kod kojih je smrtnost zbog bolesti nakon zaraze izrazito veća, što zorno pokazuju statistički podaci.
Hrvatska je, srećom, među zemljama koja ne oskudijeva sa cjepivom, štoviše daje ga u BiH, turistima... Za cijepljenje više se i ne treba najavljivati ni naručivati pa se se tako ove srijede u sportskoj dvorani Gospodarske škole u Varaždinu opet cijepi prvom dozom Pfizera svi koji se žele. No, unatoč dostupnosti cjepiva, ni u Varaždinskoj županiji niti u Hrvatskoj još nije cijepljena ni polovica stanovnika. Stoga ne treba čuditi da je predsjednik RH Zoran Milanović stava da bi trebalo za 30 dana krenuti s popuštanjem mjera ograničenja, ne želi li se nametati cijepljenje.
Taj stav, kojeg dijeli i predsjednik Vlade Andrej Plenković, izrekao je prilikom prošlotjednog boravka u Varaždinu, svega dan nakon što je Velika Britanija zbog procijepljenosti odustala od većine mjera ograničenja, a preostale bi trebala ukinuti do listopada. Dok ohrabruje što je u UK, unatoč popuštanju, broj zaraženih krajem prošlog tjedna počeo padati nakon rasta, domaći epidemiolozi nisu skloni popuštanju mjera, već se propisuju nove za Jadran sve radi spasa turističke sezone. Iako u apsolutnim brojkama to nije značajan rast, ipak je veći nego na kontinentu, koji ima povoljnu situaciju jer nema toliko turista.
Epidemiolozi govore da bi se o popuštanju moglo govoriti tek ako bude osjetno više cijepljenih, ali kako do toga doći, ako se neki ne žele cijepiti pod utjecajem ljudi poput Josepha Mercola, koji na dezinformacija o koronavirusu zgrču milijune? I to usprkos tome što podaci jasno govore da među cijepljenjima ima vrlo malo teško oboljelih i umrlih zbog korone, odnosno da s rastom broja novih zaraza ne raste i broj umrlih, kao što je prije bilo.
Treba li zbog “antivaksera” unedogled biti mjera, zaboraviti na život kakav je nekad bio? Smiju li oni koji su ne žele cijepiti diktirati uvjete života svima, a ne samo sebi? Trebaju li, primjerice, mlađe generacije biti zakinute za maturalna putovanja i večeri zato što se stariji ne žele cijepiti? Ne! Kao što pokazuju podaci iz UK, ukoliko bi se mjere ukinule, broj zaraženih će u početku rasti, ali ne i hospitalizacija. Barem ne onih cijepljenih. Necijepljenih će biti u bolnicama, a onda se otvara još jedno pitanje: treba li njima liječenje - naplaćivati? Ako ne, postoji li za to i jedan valjani razlog, kao i za to da se ne cijepimo, barem većina nas?
