Je li uistinu paradoks to što država, koja doživljava demografski slom, kupuje borbenu eskadrilu, kako se to tvrdi?
Štoviše, navodi se da je ostavka ministra obrane zapravo poslužila kao sredstvo ucjene: Plenkoviću, odriješio državnu kesu, makar ušao u jednu, za hrvatske prilike i ekonomske mogućnosti, megalomansku investiciju, ili pak odlazim nakon ocjene predsjednice RH da je vojska mogla i ranije izaći i pomoći u gašenju požara kod Splita.
Dok bijesne požari uz jadransku obalu, poput već spomenutog, je li suludo kupovati vojne zrakoplove, a ne kanadere, cisterne, šmrkove i slično?
Na prvi pogled mogla bi biti paradoksalna je kupnja vojnih zrakoplova u našim (ne)prilikama. Međutim, ako se bolje i dugoročnije pogleda, nije tako.
Naime, požari se nisu razbuktali oko Splita jer nemamo kanadere, već zato što nisu mogli uzletjeti. Jasno, vatrogasna oprema uvijek bi mogla biti bolja, ali kod Splita nije toliko bio problem u tehnici, koliko u ljudima i njihovoj (ne)organiziranosti, što su neki i priznali.
Osim zacijelo nije bila dobra ni protupožarna zaštita o kojoj valja brinuti i tijekom zimskih mjeseci, čisteći korov, svakojako raslinje.... To je najbolje pokazao slučaj znamenite kamp kućice, koja je uslijed požarišta ostala čitava samo zato što je vlasnik oko nje pokosio travu!
Naravno, 400 milijuna kuna, koliko se godišnje planira dati za zrakoplove, puno je novca i njime bi se moglo nešto učiniti za brži oporavak i stabilnost zemlje.
Međutim, danas, kada je sigurnost postala bitan čimbenik gospodarskog rasta i života općenito, nabavka vojnih zrakoplova zapravo je doprinos sigurnosti, pogotovo u regiji gdje se atentatorima u parlamentu i njihovim inspiratorima dižu spomenici, a uzdižu protagonisti propalih ideologija...
Nažalost, neki to ne samo da ne vide, već zaboravljaju strašne posljedice nametnutog nam rata zbog kojeg su mnogi poginuli, bili ranjeni, a pretrpjeli smo i strašna razaranja, kao i druge posljedice koje plaćamo...
Zbog tog rata zaobilazile su nas i investicije, pa nemamo ulaganja u, primjerice, autoindustriju. A takve su pogne dobile zemlje koje su debelo kaskale za nama. Međutim, bile su sigurne, a pokretale su i reforme.
A što je najžalosnije, dok su jedni ginuli, drugi su se bogatili, a posljedice vidimo danas kad mladi odlaze... To što više se ne smije ponoviti! Sigurnost je temelj države.
Stoga treba ići u nabavku zrakoplova, ali pri tome biti i pametan te naći model koji će doprinijeti gospodarstvu, a ne nasjesti na fore poznatih trgovaca koji prodaju oružje bilo kome, šireći tako ratna žarišta po svijetu.
