U okviru manifestacije Voćansko Židorovo izlaže pjesnik i likovni umjetnik Stjepan Komes. Na otvorenju izložbe postavljene u kapeli sv. Izidora i Tome, 30.travnja u 18.30 sati u povodu blagdan sv. Izidora ratara, a o umjetnikovu putu govorit će Rahela Blažević, prof. i vlč. Josip Drvoderić.
Umjetnik je rođen je 31. siječnja 1965. godine u Donjoj Voći. U rodnom mjestu pohađa osnovnu školu, a daljnje školovanje nastavlja u Sloveniji. Ondje stječe zanimanje glodača. Završivši srednju školu, u Sloveniji se zapošljava, ali svakodnevno putuje na svoju rodnu Voću. Voćanski dom u zaseoku Komesi skladno dijeli sa suprugom, dvoje djece i svojom majkom.
U njemu ne prestaju živjeti slike Domovinskog rata koje je rat sumornim bojama slikao u okolici Pakraca „ranih 90-tih“ prošloga XX. stoljeća. Neki su ratni motivi našli mjesta na lesonitskim pločama i tanjurima od terakote, ali sada u sasvim neočekivanom ambijentu – u voćanskim zaseocima, na voćanskim trnacima, na voćankim bregima. Ono što je na početku bio tek hobi, bijeg u vlastitu intimu, u jednom je trenutku Stjepanu postala slikarska strast bez koje ne bi mogao živjeti. Za Stjepana Komesa slikati znači živjeti, a živjeti znači slikati.
Druži se sa prerano preminulim voćanskim naivnim slikarom Radovanom Švetakom te sa akademskim slikarom Dankom Merinom. Oni su mu bili nadahnuće, ali i dobronamjerni savjetnici u ovladavanju slikarskih tehnika tempere i ulja na lesonitu, na staklu, na terakoti (oslikavanje tanjura).
„Pojedinačna svijet, osjećaj i iskustvo (voćanskog čovjeka) izrasta na Komesovim tanjurima i slikama suvremeno, bezvremeno. Kroz njih progovaraju njegovi snovi, čežnje, strahovi sumnje, život i smrt, ali one govore i o umjetnikovoj (čovjekovoj) nostalgiji za nekim davnim vremenima u kojima je život bio tako drukčiji!“- Tako piše prof. Rahela Blažević u tekstu pod naslovom: Stjepan Komes – novo slikarsko i pjesničko ime Donje Voće.
