Vinarija Šafran, jedan od najvećih proizvođača vina u Varaždinskoj županiji, odlazi, čini se, u povijest, iako se još lani mislilo da toga neće doći. Stjepan Šafran prodaje 12 hektara vinograda kod Brezničkog Huma, kao i strojeve za obradu vinograda te kompletnu opremu za preradu vina: bačve, muljače, preše, punilice…
Vinarija Šafran još je lani drastično smanjila obradu vinograda i proizvodnju vina. Vinograde je zahvatila bolest, ali ne i samo to. Josip Tržec, suvlasnik vinarije i Šafranov zet, otišao je iz vinarije.
-Došlo je do nekih obiteljskih stvari, ne bih to komentirao niti polemizirao o tome. To je naša obiteljska stvar. Moja obitelj je već u 18. stoljeću spomenuta kao vlasnik šume, polja, livada, oranica i vinograda. Pokojnom djedu sam obećao da ću sačuvati njegovo imanje i da ga nikad neću prodavati nego ga obogatiti. Gledajte, ovo nije preko noći došlo niti smije otići. Investicije su bile ogromne, to je bila šikara i ja sam uložio velika sredstva da bih objedinio parcele i pripremio teren za sadnju vinograda. Pozicija je idealna, jedan amfiteatar. Ja uvijek razmišljam unaprijed, ali ne možemo to kroz noć napraviti. Kada smo zbog bolesti počeli vaditi trsove, tražio sam alternativu. Te dane kad smo vadili trsove, ja sam se osjećao kao mi ruke režu. To je tradicija i lijepo nam je krenulo i puno godina rada je uloženo u sve to i teško je kada nešto nestane. To nije moj hir niti veselje. Savjetovao sam se, a ako je teren nepodoban za poljoprivredu, onda je idealan teren za solarne ćelije. Međutim, treba se ispitati teren, mogućnost priključka, komplicirani su priključci na dalekovode, to su velike investicije. To nije kao da kupiš auto, rekao nam je Šafran.
Osvrnuo se i na budućnost vinarije.
-Ja sam je stvorio i ja ću se brinuti o njoj dok god mogu hodati. Imam ekipu, ali kad propustite jednu fazu u proizvodnji, ne možete to više nadoknaditi. Osjećam se dobro. Idemo dalje. Prošli smo nevrijeme, prošao je tsunami preko mene, ali glavu gore i idemo dalje. Ja u poslu nikada nisam odustao, a neću ni sada. Ja sam počeo, ja sam još uvijek tu i sve što je stvoreno, stvoreno je kroz 57 godina moga rada. Ja nemam ni čamac, niti vile na moru i nije mi žao. Ako će vinogradi ozdraviti, ja ne vidim problem. Dapače, ja sam započeo taj projekt, još uvijek se osjećam sposobnim i idemo dalje. Zimi je rezidba, pobrinut ću se ranije za rezače jer ja imam oko 300 zaposlenih u Metal Productu. Međutim, ne možeš ti njega sa stroja staviti da on reže. Imam i strane radnike. Niti oni mi ne mogu rezati vinograd. Kad sam ove godine tražio rezače, nema ih. To nije da se društvo nađe pa da usput režemo. To je posao koji traje mjesec dan, rekao nam je Šafran lani.
