- Biljkama, kao i životinjama, treba glazba - otkrio nam je Marijan Vrčeka iz Jalkovca koji zbilja ima “zelene vrtlarske ruke” jer mu svaka biljka koju zasadi lijepo rodi i daje natprosječno veliki plod.
Divovsko bilje
Tako ovaj umirovljenik, koji je u 35 godina proputovao gotovo cijeli svijet radeći kao građevinski radnik, obavezno uz glasnu glazbu obavlja svaki posao u svom plasteniku i dvorištu od 6.000 kvadratnih metara gdje uzgaja razne biljke - bilo domaće starinske vrste, bilo uvezene iz drugih zemalja. Uz starinske sorte jabuka, krušaka, oraha i drugog voća, uzgaja i paulovniju te kanadsku rajčicu koja mu uvijek naraste do kilograma težine, ali i više od toga.
- Bilo što da zasadim uspije. Prije nekoliko sam godina pobijedio na Festivalu tikve koji se održavao na varaždinskoj tržnici s tikvom rekorderkom od 130 kilograma, a ponosim se i divovskim rajčicama koje su znale imati i do dvije kile - rekao je Marijan, dodajući da je za “rekordere” u vrtu zaslužno i sjeme, ali i pažnja koju posvećuje biljkama.
Uz divovske rajčice i bundeve, iza plastenika u dvorištu je niknula i prava mala plantaža paulovnija koju je Marijan posadio kao posvetu svojoj supruzi.
- Moja je žena umrla od karcinoma dojke, a kasnije mi je Japanac s kojim sam radio, rekao da sam trebao nabaviti med paulovnije, koji se u istočnoj kulturi smatra vrlo ljekovitim - ispričao nam je Marijan te dodao da će uskoro i njegove paulovnije cvasti pa će imati meda. Trenutno ima oko 300-ak stabala paulovnije, a ovo brzorastuće drvo sadi i na obližnjem zemljištu.
- Prije tri godine sam prvi put posadio paulovniju. To je vrlo kvalitetno drvo, osobito za ogrjev jer je visokokalorično, ali i za izradu namještaja, pa ću možda nešto i prodati. Nije zahtjevno za uzgoj, jedino u prve dvije godine treba malo više pažnje, treba je oblikovati tako da raste u visinu i redovito zalijevati da se dobro ukorijeni, ali kasnije nema brige s njom - ističe Marijan i dodaje da je sjeme ovog sve popularnijeg drveta dobio od drugog prijatelja iz Kine.
- Stavio sam ga u tegle, a tajna je u tome da sjeme ne smije biti u zemlji, već samo na površini i redovito ga treba zalijevati - otkrio nam je Marijan.
Tajna u pripravku
Putujući svijetom ovaj je umirovljenik stekao brojna prijateljstva koja održava i danas, pa mu prijatelji šalju sjemenje pa svake godine uzgoji nešto novo. Ne koristi nikakve kemikalije da bi mu bilje dalo veliki plod, ali ipak tajna postoji.
- Čitajući brojne knjige, razgovarajući s prijateljima iz drugih zemalja saznao sam da se biljke mogu zalijevati raznim pripravcima pa sam radim pripravak od gaveza, koprive i konjskog gnoja, koji je zaslužan za bogat urod, ali i zaštitu biljaka - napominje Marijan i dodaje da se time bavi “za svoju dušu”. Sebi ostavlja tek koliko mu je potrebno, a sve ostalo podijeli susjedima i prijateljima. Osim vrta, uređuje i okućnicu, prepunu raznog cvijeća i ukrasnog grmlja, u čemu istinski uživa.
