Katolička osnovna škola Svete Uršule u Varaždinu uskoro obilježava desetljeće od osnutka 2014. godine koji je označio nastavak obrazovnog rada uršulinki u Varaždinu nakon više od pola stoljeća stanke. Školu je kao ravnateljica osam godina vodila s. Mihaela Ankica Dumbović koju je prošle godine na toj funkciji zamijenila s. Damjana Mihaela Barbarić, rodom iz Zagreba, koja je u Varaždin kao uršulinka došla 2008. godine. U Hrvatskoj je dosad osnovano 12 osnovnih i 12 srednjih katoličkih škola, a ovo je jedina katolička škola na Sjeveru. S novom ravnateljicom razgovarali smo o samim motivima pokretanja Katoličke osnovne škole u Varaždinu i njezinim posebnostima.
Što je bilo najzahtjevnije u pokretanju škole u skladu s nacionalnim kurikulumom?
Bilo je presudno dokazati opravdanost, tj. da postoji potreba za pokretanjem katoličke škole i da imamo dovoljan broj učenika. Roditelji su napisali svoj zahtjev, obećali i određenu pomoć prilikom pokretanja te smo započele s rješavanjem dokumentacije. Počele smo s jednim razredom u kojem je bilo 13 učenika, među njima i jedno dijete s posebnim potrebama. Tada je među roditeljima bilo dosta skepse i bojazni. Pitali su se hoćemo li popuniti sve razrede, skroz do osmoga, kako ne bi kasnije morali djecu prebacivati u drugu školu i što ćemo uopće raditi, hoćemo li samo moliti ili i nešto učiti. Širili smo se i danas imamo 214 učenika.
Katoličke škole širom Europe i svijeta obično su privatne pa ih smatraju elitnima. U Hrvatskoj to nije slučaj, zašto?
Naše uršulinske škole u svijetu su privatne, primjerice one u Francuskoj i plaćaju se, ali kod njih ministarstvo drugačije funkcionira. Mi to nismo htjele jer smo svjesne naše hrvatske financijske situacije. To bi značilo da morate upisivati samo djecu onih roditelja koji si to mogu priuštiti. I u prošlosti, kad su uršulinke u Varaždinu vodile školu, uvijek se gledalo da se kroz razne zaklade omogući školovanje i djevojkama iz siromašnijih obitelji. Kasnije smo dobile i financijsku podršku Grada Varaždina, iako Grad nam nije osnivač, ali sufinancira određene programe poput produženog boravka, kao i u gradskim školama. To nije svugdje slučaj, sve ovisi o lokalnoj sredini, ali Grad nas je ovdje prepoznao.
Pohađaju li vašu školu i djeca pripadnika drugih vjeroispovjesti ili roditelja ateista?
Prije upisa razgovaramo s roditeljima i djecom kako bismo ispitali njihovu osobnu motivaciju za upis. Pojasnimo im i naš kućni red koji treba prihvatiti te da je kod nas vjeronauk obavezan dok je u drugim školama to izborni predmet. Nismo imali takve slučajeve, ali vani je to često drugačije, pa čak i u susjednoj BiH gdje Katolički školski centar pohađaju i djeca muslimana jer roditelji smatraju da će tu dobiti dobro obrazovanje. Roditelje tu često privuče nešto za što misle da će biti dobro za njihovo dijete. Također, naglašavamo im da je to njihov slobodan izbor, kao i da mi nemamo neke stvari kao druge škole, poput sportske dvorane.
Po čemu su pedagoška načela utemeljiteljice uršulinskog reda Sv. Angele Merici i danas aktualna?
Uršulinke su poznate po svojim školama, ali Sv. Angela Merici nije govorila o pokretanju škola. Zapravo je bila vrlo jednostavna žena koja je živjela u turbulentnom razdoblju prijelaza iz 15. u 16. stoljeće. To je vrijeme velikih otkrića, reformacije i protureformacije. Vidjela je građanske ratove i veliku bijedu ljudi, nesrazmjer između bogatih i siromašnih, a najviše ju je boljelo nepoštivanje žene. Roditelji su tada uglavnom odlučivali za koga će se djevojka udati ili će ići u samostan, a ona nije željela ni jedno niti drugo nego neki treći put tj. posvetiti se Bogu ali ostati u svijetu. Dugo se lomila u sebi, jer nije mislila da to može, i tek je sa 60. godina napisala pravila i osnovala svoju družbu. Puno je molila, slušala je ljude koji su joj dolazili na razgovor, zvali su je majka, bila je dobar psiholog, poznavala je čovjekovu dušu. Tek nakon njezine smrti i uršulinke se obavezuje na samostanski život i na klauzuru, ali su počele graditi škole i tako su ostale prisutne među ljudima. Tek nakon Drugog vatikanskog koncila, kad se govori o povratku na izvore osnivača, maknule smo rešetke i počele djelovati po župama, a od 91. godine i kao vjeroučiteljice po školama...
