Na pitanje čemu služi tata, petogodišnja Hana odgovara: da te čuva i pazi; Karlo kaže: da zaradi novce i nešto mi kupi; Mia: da nas uči; Leon: da se igramo s njim; Franka kaže: da nam pere pod i kupi namirnice; Ria: da ti nešto skuha; Luka kaže: dok je dijete bolesno tata mu daje sirup; Asja odgovara: da nas počešlja i napravi frizuru...
Iskazi djece proizašli iz njihovih osobnih iskustava, govore o novim generacijama očeva koji uz prihvaćanje tradicionalnih uloga koje su uključivale osiguranje egzistencijalnih potreba obitelji, podrške majci i ulogu disciplinatora djece, traže nove načine za ostvarivanje svoje očinske uloge. Očevi se sve češće uključuju u roditeljstvo od rođenja djeteta.
Istraživanja ukazuju da je rano aktivno uključivanje očeva u roditeljstvo blagotvorno za fizičko i psihičko zdravlje i napredak djeteta; sigurnost, smanjenu opterećenost i dijeljenje odgovornosti majke, ali i za bolje mentalno i tjelesno zdravlje očeva. Briga oko djeteta u ranoj dobi i kod očeva kao i kod majki dovodi do hormonalnih promjena koje su povezane s osjetljivosti prema maloj djeci (hormon kortizol), s emocionalnim povezivanjem (prolaktin) i tolerancijom i povjerenjem (oksitocin).
Upravo je uključivanje u brigu oko bebe u ranoj dobi presudno za transformaciju iz "biti otac" u "osjećati se ocem", tj. od prepoznavanja svoje funkcije i odgovornosti u ulozi oca do sposobnosti ostvarivanja bliskosti s djetetom. Uključivanje oca podrazumijeva očevu prisutnost i spremnost na interakciju s djetetom, direktni kontakt i razne oblike skrbi o djetetu, sudjelovanje u odlukama o brizi i skrbi vezano uz dijete, podjelu roditeljskih obaveza, emocionalnu angažiranost i brižnost i brojne druge.
Međutim, postoje i otežavajući okolinski faktori koji mogu ograničiti ili dovesti u rizik iskustvo očinstva, od zahtjevnosti profesionalnih obaveza očeva do nemogućnosti korištenja rodiljnog dopusta. Uz to tematika očinstva skromno je zastupljena u istraživačkom smislu, kao i u programima namijenjenim roditeljstvu. Navedeno govori o tome koliko je to područje zanemareno bez obzira na očitu veliku dobrobit svih članova obitelji.
Dobra vijest je da očevi sami preuzimaju inicijativu što je vidljivo i iz veće aktivne uključenosti u rad ustanova ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja od sudjelovanja na roditeljskim sastancima do uključivanja u različite programe podrške roditeljstvu.
Ipak je najvažnije kako djeca doživljavaju očeve, pa tako petogodišnja Lanu kaže da tate služe za sve dobre stvari.
