Vrijeme provedeno pred ekranom neizostavan je dio svakodnevnice, kako odraslih, tako i djece. Koristi se za rad, komunikaciju, ali i opuštanje i razonodu. Kada govorimo o ekranu, mislimo na sve sadržaje koji se posreduju putem televizije, mobitela, tableta ili računala.
Važno je reguliramo li vrijeme provedeno pred ekranom. Odrasli su odgovorni za sebe i organizaciju svojih aktivnosti. No kada govorimo o djeci, skrbnici trebaju imati ključnu ulogu u reguliranju vremena provedenog pred ekranom.
Medijski sadržaji posredovani putem ekrana mogu utjecati na emocionalni i misaoni razvoj djeteta, na njegova ponašanja i sliku o sebi. O tome kakav će taj utjecaj biti ovisi o dobi i razvojnom stupnju djeteta. Mlađa djeca teže razlikuju stvarnost od fikcije i teže reguliraju svoje ponašanje i emocije. Također, utjecaj ovisi i o djetetovoj percepciji realnosti i stupnju identifikacije s likovima sa ekrana.
Stoga je potrebno kontrolirati i ograničiti vrijeme pred ekranom. Preporuke su:
• djeca do 18 odnosno 24 mjeseci uopće ne bi trebala gledati u ekran
• djeca od 2-5 godina trebala bi provesti pred ekranom najviše 1 sat dnevno
• sva djeca trebala bi izbjegavati gledanje u ekran barem 1 sat prije spavanja.
Kada dijete krene u školu, upotreba ekrana se povećava korištenjem za učenje, pretraživanje sadržaja na internetu, izradu zadaća, projekata. Odrasli su ti koji moraju procijeniti koliko je vremena dovoljno, odnosno previše za dijete, razmišljajući i o tome koliko je vremena dijete provelo u drugim aktivnostima, osobito tjelesnim i na svježem zraku.
Nadalje, odrasli su ti koji moraju imati nadzor i nad sadržajem koji dijete gleda. Prednost treba dati edukativnim i kvalitetnim programima. Također, ekran nije dadilja, i odrasla osoba treba biti prisutna uz dijete prilikom gledanja sadržaja, posebno u predškolskoj dobi. Na taj način kontrolira prikazani sadržaj i može djetetu dati objašnjenja o eventualnim neprimjerenim temama koje se pojave, ili iskoristiti taj sadržaj za poučavanje i edukaciju djeteta.
Svakako se preporuča razgovor s djetetom nakon pogledanog, primjerice o djetetovim osjećajima vezanom za prikazane teme ili pak zanimljivostima koje su prikazane.
