U varaždinskoj knjižnici u toploj, gotovo obiteljskoj atmosferi promovirane su dvije nove knjige bednjanske i varaždinske spisateljice Barice Pahić Grobenski “Eseji , prikazi... putopisi“ i roman „Daj ruku“. Iako je prije nekoliko godina na promociji svoje knjige „Kaj je naše pitanje i naš odgovor, naša duša i naša popiefka“ rekla da joj je to zadnja knjiga, Varaždinskom književnom društvu (VKD) drago je što ipak nije bilo tako, rekao je na početku Tugomir Orak, predsjednik VKD-a, prisjećajući se početaka rada društva, u kojem je autorica istaknuti član.
Književnica i jezikoslovka
Ernest Fišer, mr. sc., manje je govorio o knjigama, a više o autoričinu radu i životu. Podsjetio je na to da je Barica Pahić Grobenski jezikoslovka koja je u tom području ostavila najveći trag proučavanjem bednjanskog jezika te radom na očuvanju bednjanskoga govora, koji je, kako uvijek naglašava, izvorni kajkavski pradijalekt. Zbog tog je angažmana i dobila priznanje Općine Bednje za životno djelo. Barica Pahić Grobenski okušala se u brojnim područjima koja se dotiču književnosti, ali i medija: vodila je radioemisiju o bednjanskom govoru, autorica je CD-a srodne tematike, pisala je o metodici jezika, objavljivala je dramske tekstove i sudjelovala na dramskim svečanostima, pisanjem novinskih kolumni ispekla je zanat, a varaždinske, hrvatske teme obrađuje na autorski način, rekao je mr. sc. Ernest Fišer.
Dijelove iz knjige “Eseji , prikazi... putopisi“ čitali su unuci spisateljice Tamara i Goran. Brojna publika mogla je čuti nekoliko osvrta o piscima i pjesnicima čija je djela autorica proučavala, na primjer, pjesnika Slavka Šprema, koji je, iako je pisao i na književnom standardu, punoću pjesničkog izričaja postigao na bednjanskom govoru. Zbirka „Nujliepši kemoček svieto – Bednjo“ njegov je doprinos očuvanju toga stoljetnog idioma. Posjetitelji su mogli čuti i zamisliti literarno snažne slike koje tematiziraju autoričin rodni kraj u kojem vlada neprestana borba s prirodom i škrtom zemljom te gotovo arhetipsku sliku majke utjelovljenu u bednjanskoj majci, „bedljuinskoj mati“, majci koja podiže djecu pa na kraju ostaje sama.
"Potresni roman"
Što se tiče putopisa, mr. sc. Ernest Fišer istaknuo je da smatra vrijednim to što nakon opisa puta autorica uvijek, bez obzira kamo putovala, ističe da joj je ipak najljepši dio svijeta između Lepoglave i Bednje.
O romanu „Daj ruku“ govorio je dr. sc. Mario Kolar, koji je naglasio da je riječ o djelu potresne tematike, o jednoj obitelji i nedaćama koje su joj se dogodile, no na kraju završava porukom nade. Riječ je o romanu kompliciranog zapleta, ali ta kompleksnost ima svoju funkciju, što se vidi na kraju, rekao je dr. sc. Mario Kolar.
Barica Pahić Grobenski rekla je i sama nekoliko riječi, otkrila je da se roman temelji na istinitoj priči, koju je čula iz prve ruke, na slučajnom susretu na liječenju u Varaždinskim Toplicama. Na kraju je zahvalila obitelji, kolegama koji su ju poticali, prijateljima koji su joj pomogli da si osmisli život kad je ostala sama i svim posjetiteljima.
Gosti iznenađenja upotpunili su književnu večer. Duet Bemian uglazbio je jednu autoričinu pjesmu, a s nekoliko skladbi predstavio se zbor Kapela Paulina Warasdin, čiji je dirigent Zdenko Kušćer otkrio da je bio autoričin učenik.
