Nakon velikog uspjeha zbirke teorijsko-literarnih osvrta "Ne možeš ti to", u kojoj propituju koliko "self-helpa čovjek može podnijeti“, Boris Perić i Tomislav Pletenac ovoga su ljeta objavili dva nova hita "Priručnik za ekstremiste" i "Hrvatski politički bestijarij" .
- Knjigu "Priručnik za ekstremiste" smo zamislili kao petnaestak lekcija iz ekstremizma, a čitateljima smo čak ponudili domaće zadaće, tako da svatko iole pažljiv stvarno može postati pravi ekstremist. No, ono što razlikuje ekstremizam današnjeg postmodernog društva od onoga prijašnjeg, to je taj neki čudesni individualni ekstremizam, stoga sva poglavlja knjige u naslovu imaju riječ "ja“. U povijesti ekstremizam je uvijek bio vezan uz neki politički kolektiv. Svi politički kolektivi imaju svoj ekstremistički dio, čak i danas u demokraciji, čemu smo i sami svjedoci, jer je, primjerice, braniteljski šator u Savskoj bio upravo to. Ekstremizam ne priznaje parlamentarizam, niti ikakav etablirani poredak. On je uvijek bio kolektivna priča, sve do pojave zapadnjačkog ekstremizma u današnjem obliku, što ga psiholozi i psihijatri vežu uz sindrom "vuka samotnjaka“. Perić i ja smatramo da se tu ne radi o klasičnom filmskom vuku samotnjaku, već o osobama koje su svoj kolektivni identitet izgradile na internetu. Ljudi koji na internetu stvaraju takve zajednice upadaju u zamku kolektivnih ideja, pa samim time i virtualnih zajednica koje izvan mreže zapravo ne postoje. To je potka ove knjige - istaknuo je prof. dr. sc. Tomislav Pletenac, redoviti profesor na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti.
Uvrnuta logika ekstremističkog mišljenja
Upravo je "uvrnuta logika ekstremističkog mišljenja“ privukla i ponukala ovu dvojicu varaždinskih autora da se posvete fenomenu ekstremizma.
- Da, uvrnuta je to logika, ali to je logika ekstremističkog mišljenja, koje suprotnost vlastitih premisa grli dobrodošlicom. A to je ono što nas je zapravo zanimalo, ekstremističko, slabašno mišljenje što bismo ga - u opreci spram Vattimova "slabog mišljenja“ (il pensiero debole) - glatko mogli nazvati "il pensiero debile“. Njegova formula su kontradiktorne premise, koje u nesuvisloj konkluziji odjedanput daju smisao, možda ne nama, ali ekstremistu svakako - rekao je o "Priručniku za ekstremiste" Boris Perić, naš cijenjeni književnik i književni prevoditelj.- Svatko od nas je mali ekstremist i jedan te isti obrazac se neprestance ponavlja, od, recimo, Adolfa Eichmanna do Mile Martića, od zabrane pobačaja do tretmana izbjeglica. Martić je tu dobar primjer, jer tu vidimo mehanizme ekstremističkog iskorištavanja mentalno izazvanih, cisinteligentnih osoba, dakako, samo u slučaju državnog ekstremizma. Pojednostavljeno rečeno, kao što je miloševićevski ekstremizam u Hrvatskoj i BiH iskorištavao i na kraju žrtvovao lokalne imbecile, tako i ekstremistička ideja kao takva iskorištava i žrtvuje pluralizirane mase, tek s razlikom da u njoj nema nekog „središnjeg mozga“, ma koliko premijer Plenković ovih dana maltretirao istražiteljske organe da – u slučaju pucačine s Markova trga – detektiraju "organizaciju“ koja bi mu rado radila o glavi, a da ni na trenutak nije pomislio koliko je virtualna pluralizacija egâ u obmani „nas“ zapravo kumovala uobličenju ekstremističke misli, koju on i dalje šlampavo naziva radikalnom - rekao je Boris Perić.
Njegovi autori naglašavaju kako ova knjiga nije politološki udžbenik, niti politološko djelce, već zabavno štivo koje pokazuje da se "ekstremistom ne rađa, već se ekstremistom postaje”.
- Boris je sjajan stilist i umije pisati na zabavan način, tako da je naša knjiga, iako penetrira u samu srž modernog društva, pa će se njome zasigurno baviti i politolozi, zapravo vrlo zabavno štivo. To prije što u svakom od nas čuči ekstremist, posebice u ovim našim balkanskim regionima. Već smo za Jugoslavije, primjerice, od svih samozvanih nogometnih selektora nerijetko mogli čuti rečenice tipa: "Eh, da je meni samo pet minuta vlasti, ja bih to sve brzo riješio.“ Nevažno je je li riječ o nogometu, gospodarstvu ili politici. Nažalost, fenomen nije ostao na pukim riječima, povijest ovih prostora prepuna je takvih koji su probleme kanili rješavati "po kratkom postupku“. Tako smo imali Jasenovac, ali i Bleiburg, pobunu u Kninu, slučaj Srebrenice, da spomenem samo najdramatičnije događaje. Nažalost, dobar dio takvog političkog rezoniranja, odnosno, političke kulture, živi i dalje. Pogledamo li Domovinski pokret, on zapravo funkcionira na istom fonu: Dajte nam vlast i mi ćemo smjesta riješiti sve probleme u državi. Taj postmoderni ekstremizam mogao se prepoznati i u tragičnom slučaj pucanja po zgradi Vlade ili, pak, u samoubojstvu generala HVO-a Slobodana Praljka. Ekstremisti su skloni velikim gestama za narod ili zajednicu, jer vjeruju da će se narod dovijeka sjećati njihove žrtve. Pokušali smo dokučiti kamo vodi takva logika, koja prividno funkcionira u svakodnevici, i ustanovili da nas ona vodi u logički nemoguće situacije - istaknuo je Tomislav Pletenac.
Osobne mitologizacije ekstremista
Priručnik, koji je izdavač, Knjižara Ljevak, predstavio kao - kompendiju bisera iz riznice "slabašne misli”, zanimljiva je zbirka ogleda o mnogim apsektima ekstremističkog mišljenja i djelovanja.
- Kako je "mi“ u ekstremističkom mišljenju beskrajan zbir singularnih "jastava“, jasno je i da ekstremističko mišljenje ne može bez postmodernstičkih "osobnih mitologizacija“. Kad već spominjemo Praljka, nije li bjelodano da je on svojom "herojskom gestom“ (a da pritom nije ni razumio antički humor) htio ispasti novovjeki Sokrat, dočim je ispao tek prežvakani Göring, koji je, istina, ponizio haški sud, ali samo na razini puke ugostiteljske funkcionalnosti, kao što je Göring, uostalom, ponizio i onaj nirnberški (kako je unesen otrov?). A velike ideje, ma kako ih shvaćali, nemaju previše koristi od ugostiteljstva - istaknuo je Perić.
Životinjska retorika Milanovića
Perić i Pletenac su izdali još jednu neobično zanimljivu knjigu "Hrvatski politički bestijarij", pojmovnik životinja koje su isticane u političkom govoru, od Stjepana Radića do Zorana Milanovića.
- Perić i ja smo često razgovarali o životinjskog metaforici koju je u politički govor ponovo uveo predsjednik Zoran Milanović, pa smo odlučili napisati bestijarij hrvatske politike. Takvih je bestijarija sijaset, vjerojatno je najpoznatiji onaj Borgesov, ali mi smo odlučili sačiniti pojmovnik životinja na koje su se pozivali naši političari, od Stjepana Radića do predsjednika Milanovića - rekao je Pletenac.
Dodaje da je zato knjiga i podnaslovljena "Od gusaka u magli do herojskog zeca“.
- Kada smo počeli pisati, bili smo u frci hoćemo li knjigu, bar u prvom izdanju, uspjeti privesti suvislom kraju, jer su se u svakodnevno javnom govoru pojavljivali novi i novi pojmovi koje je valjalo obraditi. Tako smo uz već notornog plamenog jazavca, sovu, kao navodnog kodnog imena Vladimira Šeksa, orla, sokola, nilskog konja ili kita, obradili i kokošinjac Zlatka Viteza i Tuđmanovu glasovitu „stoku sitnog zuba“. Ideja knjige bila je pokazati da životinje, unatoč diskurzivnom političkom stisku, ostavljaju slobodnim velik dio semantičkog polja, koje se može tumačiti na druge načine. Zanimljivo je da korištenje beštijskih metafora nije uvijek, nekmoli nužno u funkciji uvrede, nego mahom funkcionira kao više ili manje spretna jezična figura, a katkada i parafraza nekog starog vica, recimo, onog Minimaksovog o Milki Planinc i Stanetu Dolancu („ne kitu u usta!“). Bilo je zabavno otkrivati tu pozadinsku interpretaciju, koja se na prvi pogled možda i ne vidi. Obradili smo u njoj i neke mitološke životinje, pa i one tabuizirane, recimo, svinju, kod koje nismo mogli, a da se ne prisjetimo i starog vica o predsjedniku Tuđmanu i pregaženoj svinji. Silno smo se zabavljali pišući ovu knjigu. I sami smo otkrivali nove značenjske razine, recimo, da plameni jazavac (flaming badger) u američkom urbanom slengu stoji za "brutalnu analnu penetraciju“, pa vjerujem da će naš bestijarij biti zabavan i čitateljima - rekao je o "Hrvatskom političkom bestijariju" Pletenac.
Ovaj autorski dvojac ističe kako su u prvom izdanju Bestijarija obradili tek dio životinja koje se svakodnevno pojavljuju u hrvatskom javnom prostoru, pa uskoro valja očekivati novo izdanje s novim životinjama i novim političkim akterima.
- Knjiga će se vjerujem, dopasti čitateljima, ali i samim protagonistima s vrha hrvatske politike, bili oni živi akteri iste ili samo znakovita neumrla prisjećanja. Nedvojbeno je, primjerice, da bi predsjednik republike danas zaslužio čistu peticu na ispitu iz stilistike, ali je isto tako nedvojbeno i da nijedna metafora nije baš djevičanski nevina. A zločesto je počesto ono što nam istinski gali srca, jer se u tom političkom zvjerinjaku napokon počinjemo osjećati nekako ljudski. Protivno naturalizmu – zvijer zvijeri ne mora nužno biti plijen, nego i afirmacija onog što smo nekoć zvali "burgeois i citoyen“ - rekao je Perić o "Hrvatskom političkom bestijariju", čiju je naslovnicu sjajno ilustrirao Boris Malešević.
Autori "Priručnika za ekstremiste" upozoravaju kako su upravo tranzicijska društva posebno pogodna za ekstremističke ideje. - Populizam je danas važna retorička kategorija, o njemu se sve više govori i piše, iako je zapravo tek politička tehnologija. Stoga on i nije najveći problem, opasnija i dramatičnija pojava je upravo ekstremizam. Tome u prilog ne govore samo Anders Breivik i njemu slični, koji su počinili krvave masakre diljem svijeta, od Norveške preko Njemačke do SAD-a i Novog Zelanda. Oni se u pravilu tretiraju kao psihijatrijski slučajevi, no pogledamo li zapisnik s Breivikova suđenja, vidjet ćemo da se taj sudbinski nevoljnik sustavno pripremao za izvršenje svog čina. Takvi su ljudi jedan tip logike jednostavno istjerali do krajnjih konsekvenci. U neoliberalnom sustavu volimo raspravljati o uspjehu i odgovornosti pojedinca, a zaboravljamo da je pojedinac uvijek dio nekog društvenog diskursa. U istočnoj Europi, primjerice, imamo gomilu tranzicijskih gubitnika koji se sada već perpetuiraju i generacijski. Bez obzira na statistike, u zemljama tranzicije sve više ljudi danas živi lošije, nesigurnije i s manje perspektive, nego u socijalizmu. Bojim se da je to dubok bazen iz kojeg će se generirati novi ekstremisti. Ekstremizam je primamljiv mladima, jer nudi brza rješenja, ma koliko užasna ona bila - upozorio je Tomislav Pletenac.
