Varaždin odnedavno ima novu umjetničku organizaciju "Kazalište Peripetija" koju su osnovali glumica Antonija - Tena Torjanac i Dubravko Torjanac, kazališni redatelj, prevoditelj i lutkar.
Kazalište je osnovano prije godinu dana, a nedavno su na kazališnoj sceni Gllugl izveli premijeru svoje prve predstave za djecu “Lisica bez repa”. Tena je samo jedna u nizu brojnih pripadnika mlađe generacije varaždinskih glumaca koji su posljednih pet, šest godina izašli s akademije.
U nedostatku stalnih kazališnih angažmana krenula je putem neovisne umjetničke scene i uz podršku oca, redatelja i voditelja nekadašnje Dječje i lutkarske scene HNK u Varaždinu, odlučila pokrenuti vlastite umjetničke projekte, uz želju da u njima okupi i druge varaždinske umjetnike i kreativce. Već je i prva predstava nastala upravo udruženim snagama, pa su, primjerice, glazbene numere, koje izvodi lukava lisica iz Ezopovih basni, nastale zahvaljujući angažmanu članova varaždinskog benda Zmajar te ivanečkog repera Jantara, dok je Monika Rusak radila plakat i vizualni identitet.
Tena je diplomirala glumu i medije na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci, u klasi Rade Šerbedžije. Dosad je radila na predstavama u režiji Lenke Udovički, Anice Tomić, Olivera Frljića, Georgija Para, Aleksandra Švabića, Dražena Krešića i Dubravka Torjanca i to u produkciji HNK Varaždin, HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci, KD Pinklec, Kazališta Ulysses i Gradskog kazališta Žar ptica, a igrala je i u nekoliko filmova.
Iako je tijekom studija u Rijeci bila stipendistica HNK Varaždin, završetkom akademije i povratkom u Varaždin nije mogla dobiti stalni angažman u HNK, pa je odlučila krenuti samostalnim vodama.
- Za početak smo napravili ovu monodramu kako bih bila mobilnija i želja mi je s tom predstavom nastupati po školama, dječjim vrtićima, ali je mogu izvesti i, primjerice na privatnom dječjem rođendanu.
Imamo još puno ideja za predstave, ne samo dječje nego i za odrasle, u koje bismo željeli uključiti i druge glumce, glazbenike, vizualce. Ima zaista dobar broj mladih varaždinskih glumaca, od kojih neki imaju i ovakve slične umjetničke organizacije kao što su Gllugl, Kerekeshi i Favela. Želja mi je da se svi okupimo na nekom većem, zajedničkom projektu - govori Tena koja za sebe kaže “da je praktički odrasla u varaždinskom kazalištu” u kojoj su joj radila oba roditelja, otac kao redatelj i majka dramaturginja Vesna Kosec-Torjanac. Stoga je i njezin odabir glume kao životnog poziv bio gotovo neminovan.
- Najviše se vidim kao komičarka, to mi nekako prirodno leži. Radeći na predstavama kao što je bio “Hamlet v hudom saftu” u produkciji HNK Varaždin, shvatila sam da iz mene izlazi ta neka komičarska crta.
Predstava “Lisica bez repa” dobila je i sredstva Grada Varaždina kao prijavljeni projekt na području kulture, tako da su uspjeli ostvariti i određena sredstva za honorare suradnicima. U pripremi je već i “Šašavo drvce” čija bi premijera također trebala biti na sceni Gllugl, uoči Božića, a u kojoj bi željeli angažirati i druge glumce.
SVESTRANA UMJETNICA
“Od riječkog etno sastava do ženskog zbora za sprovode”
Osim glumom, Tena se bavi i pjevanjem i to posebice, etno žanrom. Tijekom studija u Rijeci 2015. godine s ekipom glazbenika osnovala je bend “Če bo bo, če na na!” koji radi vlastite aranžmane tradicijskih napjeva Balkana. Objašnjavajući kako se “zarazila” balkanskim i gypsy melosom kaže kako je sve krenulo slušanjem albuma hrvatsko-makedonskog etno i world music sastava “Afion”, što ju je potaknuo na daljnje “čeprkanje i traženje”.
- S pjevanjem je ozbiljnije krenulo na Akademijia u Rijeci. Rade Šerbedžija je primjetio da kolega iz Varaždina Jurica Marčec i ja stalno nešto pjevušimo, posebice te ciganske pjesme, i na svakoj ispitnoj predstavi nam je dao nešto pjevati. Kasnije sam upoznala ekipu s kojom sam osnovala bend “Če bo bo, če na na!”, iliti “Que sera, sera - što bude, bude”; i jako nam je dobro krenulo, svirali smo po festivalima, snimili album... U međuvremenu sam se vratila u Varaždin, a oni su se okrenuli makedonskoj glazbi - opisuje Tena dodajući da joj se muzika i dalje mota po glavi, a svojedobno je s nekoliko varaždinskih glazbenica namjeravala pokrenuti i ženski zbor za sprovode.
- Još su me tijekom studija pozivali da čitam poeziju i pjevam na sprovodima. Tako je nastala i ideja o ženskom zboru za sprovode, jer toga kod nas nema.
NOVE GENERACIJE OKREĆU SE VLASTITIM PROJEKTIMA
“Od mladih varaždinskih glumaca mogao bi se napraviti odličan ansambl”
Redatelj, prevoditelj i lutkar Dubravko Torjanac kao dugogodišnji voditelj nekadašnje Dječje i lutkarske scene HNK Varaždin dobar je poznavatelj varaždinskih kazališnih prilika. Iako u mirovini već dvije godine, i dalje prevodi te objavljuje vlastite tekstove iz područja teatrologije, psihoanalize, znanosti o književnosti, sociologije i antropologije, kao i vlastite prozne tekstove.
- Prvu predstavu Kazališta Peripetija osmislili smo na Ezopovim basnama i to kao uličnu, pantomimijsko-klaunovsku predstavu koja se može igrati na sceni, ali i bilo gdje drugdje jer ovakvo bi kazalište i trebalo funkcionirati kao kazalište u gostima. Mladi ljudi su danas na neki način natjerani na mobilnost i na projektni rad kroz pokretanje vlastitih umjetničkih platformi. Posljednjih je godina s akademije stasao niz mladih dramskih umjetnika iz Varaždina među kojima su Hana Kunić, Jura Ruža, Sara Ipša, Jurica Marčec, Ana Brđanović, Inka Eldan, da nekoga ne zaboravim... i od njih bi se mogao napraviti odličan varaždinski ansambl.
Drugačiji je to odnos kad imate ansambl u kojem su isključivo glumci iz Zagreba, ili kad su u njemu i Varaždinci. To su dvije različite energije; ovi iz Zagreba su poput trgovačkih putnika koji sve nose u jednoj torbi, a domaći Varaždinci su poput starih zanatlija, ako to može biti nekakva analogija - napominje Torjanac koji ističe kako je gašenjem Dječje i lutkarske scene u HNK Varaždin, grad na neki način izgubio taj dio kazališne umjetnosti, dok brojni drugi veći gradovi, od Osijeka do Zadra i Splita, pored matičnog kazališta najčešće imaju i dječje ili lutkarsko kazalište.
