U utorak, 10. listopada, u 19 sati u Galerijskom centru Varaždin (Uska 7) otvara se izložba Vice Tomasovića: “Ništa“. Izložba je dio projekta „3 Grgura“ i ostaje otvorena do 20. listopada.
Vice Tomasović rođen je 1986. u Splitu. Nakon završene opće gimnazije u Omišu, upisuje se na Umjetničku akademiju Sveučilišta u Splitu, smjer likovna kultura, gdje diplomira 2009.godine. Osnivač je i ravnatelj Almissa Open Art festivala suvremene umjetnosti u Omišu. Zakonski je predstavnik Hrvatske Udruge Likovnih Umjetnika u Splitu HULU Split, ravnatelj je društva i predsjednik Upravnog odbora. Voditelj izložbene djelatnosti u galeriji Salon Galić i u Dioklecijanovim podrumima. Sudjelovao je na velikom broju samostalnih i grupnih izložbi, umjetničkih festivala i manifestacija kao organizator, kustos, izlagač i izvođač. Dobitnik je nekoliko priznanja kao autor.
Slike i objekti koje je Vice predstavio na ovoj izložbi predstavljaju bitno osvježenje u hrvatskom umjetničkom prostoru koji je zadnjih nekoliko godina uglavnom zagušen slikarstvom tzv. novih figuracija ili novih hiperrealizama. Tomasović nudi slikarsku alternativu naizgled nadrealističke provenijencije ali mišljenja sam da se prije radi o svojevrsnom novom manirizmu koji se u Tomasovića realizirao kao svojevrsni diskurzivni odgovor na spomenute realizme, ali i cjelokupnu hrvatsku likovnu scenu. Povijesno gledajući, Manirizam je bio reakcija na figuralnu i prostornu objektivnost Renesanse, njenu usklađenost i red koji su ondašnju umjetnost doveli do perfekcionizma. Manirizam u onodobnu umjetnost uvodi određeni nemir, narušavanje renesansnog sklada što provodi perspektivnim produljenjima ili skraćenjima, bijegom od linearne perspektive, frontalnog svijetla, simetrije i zlatnog reza, a djelomice kompozicijski teži i povratku srednjevjekovnog horrora vacui. Upravo je strah od praznine osnova karakteristika slikarstva Vice Tomasovića, kojeg akcentira i razigrani, ekspresivni kolorit iz kojeg izranjaju minijaturni životinjski likovi antropomorfnih obilježja. Tomasovićeve slike smislena su i jasna asocijacija na fantastičan svijet Hyeronimusa Bosha, na maštovitost fantazmagorične simbioze figuralnih oblika Arcimbolda, na slikarske partije horrora vacui kojeg susrećemo kod El Greca ili Tintoretta, dok će nas ornamentalni prostor, svojevrsni autorov modus vivendi, odmaknuti od navedenih majstora manirizma i odvesti nas u svitanje renesanse i do njenih problematičara, Paola Uccella i Piera della Francesce…
(iz predgovora Mladen Lučić)
