Izložba slika Živka Toplaka, člana Hrvatskog društva likovnih umjetnika Varaždin, otvara se u petak 12. svibnja u 18.30 sati u Galeriji HDLU, koja se nalazi u Kuli stražarnici Staroga grada Varaždin.
Predgovor:
(Gordana Kokanović – Krušelj)
Živko Toplak ponajprije je slikar ambijentalnih motiva riječnog pejzaža - dravskih obala, površine vode i neba u mijenama godišnjih doba. Postoji još jedna dimenzija Toplakova slikarstva, oduvijek prisutna kod vrsnih pejzažista, a to je odražavanje duha vremena i osobnosti samoga autora. U estetski dopadljivim motivima što se mogu isčitavati na razini sviđanja nalazi se meta-prostor nastao na razini nesvjesnog, druga dimenzija interpretacije, zbilja ispod prizora, svojstvo ispod izgleda. Upravo to je, uz tehniku, ono što Toplakove akvarele čini vrhunskima.
U svijetu bilja, vode i neba, bez dodira ičeg humanističkog, tek iznimno je naznačena prisutnost čovjeka. Unatoč tome, autor slikajući pejzaž oslikava i vrijeme u kojem živimo. Čini to nesvjesno, jezikom likovnih elemenata: razlivenošću boja, prelijevanjem ploha u nejasnim prijelazima, krhkošću struktura, sklanjanjem u spokoj prirode i zaokupljenost njenim tijekom, otiskivanjem svijeta koji nema jasnu definiciju niti kakvu pouzdanu naraciju koja bi sve prožela, uranjanjem u intimu osobnog. Slikajući isti prizor više puta, s različitim rezultatom, potencira relativnost izvan subjekta, izmicanje Ne-ja prostora. I vodoravno prostiranje pejzaža rezultat je nesvjesnog, duboko upisanog u autorovu psihu; odrastanje uz dravsku ravnicu kao da je odredilo i kompoziciju njegovih slika. Kontemplativnost kojom zrače Toplakove slike na večini je radova podržana statičnošću motiva; cijeli je prizor tek ponekad u gibanju, pa će rijetko biće koje u njega zaluta biti vodomar - ptica koja satima nepomično stoji, pogleda fiksiranog u vodu.
Česta jeupotreba hladnih boja, čije je polazište plava, boja koju naša kultura povezuje s duhovnošću. Toplak će gibanje zabilježiti tek iznimno: povijanje šaša pod snijegom, nalet vjetra u poljsko cvijeće. Akvareli su mu i doslovno slojeviti; tehnički ih gradi u transparentnim slojevima boje koji prosijavaju dajući specifične tonove. Kombinira energične poteze jasnih linija akcentirajući kompoziciju i postupke, čiji se rezultat ne može posve predvidjeti: tuširanje, ispiranje viška boje, upotreba nagiba slike koji odnosi pigment. Neprekidno su prisutna istraživanja strukture kako bi se što vjernije oponašala ona prirodna, svojstvena predmetu. Tako će posve kemijskim procesom rastvoriti boju, izložiti sliku hladnoći, što ce kristalizirati naneseni sloj akvarela i stvoriti zanimljivu fakturu.
Na slikama je izrazita svjetlost, dodatno naglašena mjestimičnim probijanjem bjeline papira na kojem nema nanosa boje. Akvareli ce zadržati tu svjetlost u valeru i u slučaju kada se autor odlučuje na vrlo živi kolorit. Zapravo je slikarev prozračni, magličasti svijet obala Drave i Mure kompleksan u koloritu što se ponekad otkriva tek duljim promatranjem.
Toplak je slikar koji je vlastiti izraz pomno gradio neprekidnim istraživanjem likovnosti, iskušavanjem slikarskih postupaka, propitivanjem forme, usavršavanjem tehnike. I tek kada takav pristup bude spojen s prirodnim talentom, može nastati iznimna slikarska pojava poput Živka Toplaka.
