- Našu RoSa E ne bih određivao žanrovski, ona nije ni predstava niti je koncert, ona je naprosto projekt koji želi zabaviti publiku, ali ju i potaknuti na promišljanje. U njoj se sprdamo sa samim sobom, ismijavamo sami sebe, pa onda možemo ismijavati i društvo, i kazalište i našu svakodnevicu - istaknuo je dramski umjetnik Robert Plemić, koji je s ovim kazališnim projektom obilježio 25 godina umjetničkog rada u varaždinskom Hrvatskom narodnom kazalištu.
Dodao je kako je ljudima potrebna zabava jer živimo u vremenu i prostoru u kojem živimo i ljudi naprosto žele doći u kazalište da bi se opustili.
- Ali istovremeno žele čuti i neku poruku. Svatko tu poruku naravno, shvaća na svoj način, kao što i svatko doživljava glumca na svoj način, i tumači predstavu kroz sebe. Upravo smo to i htjeli kroz RoSa E, da ljudi osjete i sebe unutar te predstave, da se opuste, ali i da promišljaju što se to događa na sceni. Željeli smo u osnovi postaviti pitanje o slobodi, koja nam je svima jako potrebna. Kada uhvatite taj mali dašak duhovne slobode, onda je zapravo, možda i sve moguće. I sve je izvedivo. Nije slučajno da predstavu počinjem kao Elvis Presley, kao kralj s krunom i plaštom. Prije puno godina u Americi je naime, neka učiteljica glazbe jednom svom đaku rekla neka se okani pjevanja. Taj je đak bio Presley, kralj rock and rolla. RoSa E govori upravo o tome da ne smijemo odustati od svojih snova, od onoga što nosimo u sebi - naglasio je ovaj varaždinski glumac, koji je uz svoj glumački jubilej varaždinskoj publici ponudio duhovit i zabavni show za koji se traži ulaznica više, što je bio povod za razgovor.
Glumci svoje jubileje u pravilu obilježavaju nekom monodramom ili barem ulogom u kakvoj, velikoj, klasičnoj predstavi. Kako to da ste se odlučili za drugačiji pristup?
Mnogo kolega ali i ljudi koji su gledali predstavu, rekli su mi da takvo nešto još nisu vidjeli, posebno ne u jednoj nacionalnoj kazališnoj kući, da se na takav, nepretenciozni način, proslavlja 25 godina umjetničkog djelovanja jednog glumca. U početku to i nije bila moja nakana. U šali sam rekao da ne želim igrati Hamleta, ni Rikarda III., nego da želim pjevati. Želio sam se publici predstaviti upravo na takav način. RoSa E nije bila planirana za mojih 25 godina, ali je smišljena i nastajala u nekih godinu dana. Imali smo čak i mali ogled na Danima otvorenih vrata kazališta, kada sam sa Sanjinom Rožićem, koji me je pratio na gitari, otpjevao dvije pjesme. Publika je to prepoznala, iako je naravno u publici bilo ljudi koji nisu odmah shvaćali o čemu se radi. Oni su čuli da se pjeva, neću reći falš, jer je to krivo, nego na posve drugačiji način, koji nije uobičajen. U šali kažem da, za razliku od profesionalnih glazbenika, glazbu shvaćam drugačije. Zašto se glazbom ne bi mogao baviti svatko, i to na svoj način? Stoga ROSA E ima tu neku ideju otvaranja svega. Čovjek ako želi i ako nađe prave ljude, može ostvariti to što želi. Ja sam pronašao pravu ekipu koja je imala povjerenje u mene i ja u njih, koja je to željela napraviti. U projekt smo ušli dušom i srcem, nastojali smo dati sve od sebe, i drago mi je da smo uspjeli.
Kako ste izabrali glumce spremne na izazov sudjelovanja u takvoj predstavi?
Filip Eldan je na konferenciji na kojoj smo najavili predstavu ispričao da sam stajao za šankom u kazalištu, promatrao kolege i raspitivao se tko što svira, zna li pjevati. Otprilike, tako je i bilo. U to se vrijeme ideja te priče rađala, sazrijevala je u razgovorima sa Sanjinom i Filipom, pa onda i s drugim akterima u predstavi. Nikša Eldan je rekao da su svi oni pristali na takav tip projekta i da su mu se u potpunosti predali. Tu su i Hana Kunić, Tena Torjanac i moj sin Bard, koji u RoSi E svira bubnjeve. Hvala Suzi što me je trpjela i pomagala za vrijeme rada na ovom projektu. Hvala i Draženu Krešiću te svima koji su na bilo koji način pomogli u realizaciji ROSE E. Bez svih njih ne bih uspio. Zajedno smo uspjeli u jednom činu koji ljude razveseljava, ali i koji im daje platformu da razmisle o nekim stvarima. Jako mi je drago da publici možemo pružiti tu vrstu zadovoljstva i sreće, prvenstveno našom energijom. U kazališnoj predstavi je ta energija glumca silno važna, jer gluma i jest, između ostalog, i pitanje energije. To je ona podnošljiva lakoća igranja, podnošljivi moment predstave, s kojim je zadovoljan glumac i njegova publika. A to je cilj kazališne predstave. Publici poručujemo “Dođite i skinut ćemo vam zvijezde s neba”. Mislim da se s takvim stavom i s takvim predstavama publika vabi u teatar.
Je li Vam žao da ste svoju karijeru vezali uz varaždinski teatar, a ne za neko zagrebačko kazalište?
- Iz ove perspektive danas uopće ne razmišljam o tome što bi bilo da sam ostao u Zagrebu. Ima naime, nešto što pruža varaždinski teatar. Mi se ovdje možemo zatvoriti u Rogoz, najljepšu malu scenu u Hrvatskoj, i stvarati nešto što nam dolazi iznutra, nešto što nas ispunjava i što nas čini glumcima. A to je za glumca jako važno. Na sceni u Rogozu nema fejkanja, tu smo publici na nosu, i svatko, pa i onaj koji ne ide u teatar, osjetit će u nekom trenutku je li lažno to što radimo ili pak je to iznutra, iskreno, dajemo li se publici u potpunosti i do kraja.
U kojoj biste ulozi željeli nastupiti a do sada Vam se nije pružila prilika?
U tom smislu nemam neka očekivanja. Jedina mi je želja raditi dobre predstave u kojima ću moći dati sve ono što sam dao u RoSa E, u kojima ću se moći u potpunosti otkriti, imati dobar proces rada koji će onda rezultirati dobrom predstavom. To mi je zapravo jedina želja. U ovih 25 godina sam stekao gotovo sva kazališna iskustva, igrao sam u raznim projektima, i u dječjim, pa i u lutkarskim predstavama, a u zadnje vrijeme i u pjevačkim predstavama. Igrao sam manju, pjevačku ulogu i u mjuziklu Glazba srca mog, koju smo napravili u koprodukciji s varaždinskom Glazbenom školom. U mjuziklu sam zaigrao na inicijativu Barbare Rocco, koja u RoSa E nastupa kada može, kao gošća, za koju u šali kažem da je kolegica koja najviše podržava moj glazbeni put i glazbeni uspon. Ta iskustva koja sam stekao dala su mi neki putokaz da bih mogao napraviti nešto takvo kao što je RoSa E.
